EGIPATSKA ZBIRKA U ARHEOLOŠKOM MUZEJU U ZAGREBU

egipatski postav u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnostiZbirka egipatskih starina Arheološkog muzeja u Zagrebu najznačajnija je i jedina sustavna kolekcija toga tipa u Hrvatskoj. Po broju predmeta i njihovoj raznolikosti zagrebačka zbirka svakako je među zanimljivijima u Srednjoj Europi. Prikupljanje staroegipatskih predmeta u Hrvatskoj započelo je projektom osnivanja Narodnog muzeja u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda u 19. stoljeću. Prvi otkup priskrbio je toj novoutemeljenoj instituciji oko dvije trećine ukupnog fundusa koji čini današnju zbirku s oko 2200 predmeta. Riječ je o otkupu najvećeg dijela Egipatske zbirke feldmaršala austrijske vojske, češkog podrijetla, Franza Kollera, koja se sredinom 19. stoljeća nalazila u Pragu. Otkup je obavljen 1868. godine, a među najzaslužnijima za njegovu realizaciju bio je biskup Josip Juraj Strossmayer. Prvi kustos koji se bavio popisivanjem i ekspertizom egipatskih starina u Zagrebu bio je don Šime Ljubić. On je obavio značajan posao u inventiranju i klasifikaciji predmeta, a doprinos tom poslu dao je poznati njemački egiptolog Henrich Brugsch koji je 1869. godine posjetio Zagreb i tom prilikom upoznao fundus zbirke.

Sama činjenica da je egiptologija kao znanost u to vrijeme još bila u ranoj fazi, dovoljno govori o tome s kakvim se izazovima u svom poslu Ljubić morao nositi. Mnoge tipove predmeta on nije posve točno raspoznavao, ali ih je, unatoč tomu, podrobno opisao i upisao u inventarnu knjigu, stvorivši tako izvrsnu podlogu za rad budućim naraštajima kustosa. Primjerice, figurice ušabti Ljubić je nazvao kipovima Ozirisa, a vlastita imena i tekstove koje su pročitali egiptolozi Wideman i Brugsch danas je moguće obraditi mnogo preciznije, jer su u međuvremenu saznanja o egipatskom jeziku i pismima znatno uznapredovala. Osim toga, krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Kairu je još uvijek djelovalo crno tržište starina, a njegova  je ponuda uključivala i niz neautentičnih uradaka. Stoga se u svakoj egipatskoj zbirci diljem svijeta, pa tako i zagrebačkoj, mogu otkriti predmeti koje su proizveli arapski ili drugi imitatori, a koje Ljubić i njegovi suradnici nisu uspijevali detektirati. Tako se u zbirci nalazi i jedan evidentno novoizrađeni drveni sarkofag. U njemu se nalazi mumija koja također ne pokazuje previše značajki staroegipatske produkcije. Uz sve to, sam je Egipat vrelo arheoloških nalaza najrazličitije provenijencije: od preddinastijskog i dinastijskog Egipta, potom helenizma i Rimskog Carstva, te Bizanta i koptske, kršćanske uljudbe do srednjovjekovne arapske kulture. Zbog toga je identificiranje predmeta pronađenih u Egiptu, a koji nisu plod sustavnog arheološkog iskopavanja, težak zadatak za sve stručnjake koji se bave sličnim zbirkama. Kulture koje su preuzimale prevlast u povijesti te zemlje, na neobične su se načine preklapale i komunicirale. Primjerice, grčko-makedonski vladari su u vrijeme helenizma intenzivno nastojali spojiti egipatsku i grčku kulturu u jedinstvenu stvarajući sinkretička božanstva poput Serapisa, dok su Rimljani inspirirani faraonskom umjetnošću imitirali kipove pojedinih egipatskih božanstava koja su i sami počeli štovati. Napokon, i egipatski kršćani zadržavali su neke elemente egipatske eshatologije i religije. U tom spektru utjecaja nastala su mnoga umjetnička djela koja svojim izgledom i simbolikom često zbunjuju, pa stoga i sami egiptolozi uglavnom obrađuju one dijelove muzejskih fundusa koji jednoznačno pripadaju produkciji faraonskog doba.

Priča o Kollerovoj zbirci u svom je prvom dijelu nedorečena. Naime, zna se da je Koller egipatske starine otkupio od nekog trgovca u Napulju, ali se ne zna kako su i iz kojeg dijela Egipta one dospjele u Italiju. Možda će buduća obrada građe razotkriti više pojedinosti o toj akviziciji. U tom pogledu indikativna su neka vlastita teoforna imena (ona koja sadrže i ime nekog božanstva) od kojih nekolicina njih sadrži ime boga Khonsua. To bi moglo upućivati na zaključak da dio fundusa potječe iz Gornjeg Egipta iz okolice Luksora (u starom vijeku Teba), gdje je bio slavljen kult tog božanstva – Amonova sina (trojstvo Amon – Mut – Khonsu), kojem je Karnaku bio posvećen jedan od hramova.

Sarkofag i kartonaža s mumijom KaipamauNakon prve velike akvizicije zirka se nadopunjavala okupima i poklonima među kojima je najznačajniji bio poklon sarkofaga i mumije Kaipamau od vlade Arapske Republike Egipta 1970. godine. Bila je to svojevrsna zahvala za sudjelovanje nekolicine poduzeća iz Hrvatske i drugih republika bivše Jugoslavije u velikoj UNESCO-ovoj akciji spašavanja spomenika koji su u Nubiji bili ugroženi puštanjem u rad hidrocentrale i brane na Asuanu. Riječ je o dobro očuvanom antropomorfnom sarkofagu Amonove svećenice, predstavljenom u stalnom postavu zbirke. Također u posljednjih desetak godina realiziran je određen broj otkupa manjih privatnih zbirki.

Za razliku od najreprezentativnijih svjetskih kolekcija poput onih u Londonu, Kairu i Parizu, zagrebačka zbirka ne zastupa sva razdoblja faraonskog i pretpovijesnog Egipta, već se uglavnom oslanja na kasnija razdoblja. Najzastupljeniji su predmeti iz trećeg prijelaznog razdoblja (1069. –747. g. pr. Kr.), kasnog razdoblja (747. – 332. g. pr. Kr.) i doba ptolomejske dinastije (332. – 30. g. pr. Kr.), dok su manje zastupljeni predmeti iz doba Novog kraljevstva (1552. – 1069. g. pr. Kr.) i Srednjeg kraljevstva (2055. – 1650. g. pr. Kr.).

stalni postav egipatske zbirke u Arheološkom muzeju u ZagrebuPoput većine egipatskih zbirki, i ova najvećim dijelom prezentira grobnu opremu i zavjetne darove. Njihova je očuvanost i zastupljenost dominantna jednostavno zato što je riječ o predmetima koji su tijekom dugih stoljeća devastacije ostataka egipatske civilizacije bili skriveni u grobnicama. Riječ je o sarkofazima, pogrebnim stelama, kanopama, pogrebnim papirusima itd. Tek sekundarno u zbirci se mogu naći i predmeti koji se mogu povezati sa svakodnevnim životom u starom Egiptu – sandale, nakit, posuđe, pisarski pribor, brončani kipići božanstava s kućnih oltara ili drvene kozmetičke palete i igračke.

Među najatraktivnijim izlošcima egipatske kolekcije svakako su tri antropomorfna sarkofaga – već spomenuti sarkofag Kaipamau iz kasnog, te dva iz ptolemejskog razdoblja. Uz to u fundusu su vrlo dobro zastupljene pogrebne i votivne stele, njih dvadesetak, koje su vrlo značajne za razumijevanje egipatskih pogrebnih običaja. Tu su i papirusi kojih se u Arheološkome muzeju čuva desetak, a na kojima su zastupljena sva tri egipatska pisma – hijeroglifi, hijeratika i demotika. Uz Knjige mrtvih koje su česte u muzejima, u Zagrebu se nalazi i jedan kraći medicinski papirus napisan hijeratskim pismom, koji nudi recept za lijek protiv određenih bolesti.

Brončana plastika prikazuje dvadesetak egipatskih božanstava u izvorno egipatskoj i helenističkoj interpretaciji. Također je bogat fundus kanopskih vaza nazvanih tako po jednom ogranku Nila, a koje su služile za odlaganje organa izvađenih iz mumija. Poklopci kanopa (ili kanopskih vaza) izrađeni su vrlo maštovito i prikazuju glave zaštitničkih duhova poznatih kao četiri Horusova sina koji bdiju nad tim ostacima tijela. Broj kanopa znatno je veći od izloženih jer se tek mali dio vaza može sa sigurnošću spojiti s odgovarajućim poklopcima.

Stalni postav egipatske zbirke u Arheološkom muzeju u ZagrebuMeđu najzastupljenijim predmetima u zbirci su ušabti (šabti, šauabti). To su kipići od keramike, fajanse, drva ili kamena povezani s vjerovanjima u zagrobni život. Oni su polagani u grobnice kako bi duhovi koji su u njih bili invocirani pokojniku pomagali u onostranim radovima. Naime, u interpretaciji narodne religije Egipćani su zamišljali da je onostrani život posve sličan zemaljskome, te su pretpostavljali da i na drugom svijetu treba obavljati svakodnevne poslove poput kopanja kanala za navodnjavanje. Kako bi svojim pokojnicima olakšali taj drugi život, poklanjali su im ušabte koji bi to trebali raditi umjesto njih. Zato ušabti u rukama drže poljodjelske alatke, a na leđima imaju košare za prijenos pijeska. U Arheološkome muzeju u Zagrebu mogu se vidjeti gotovo svi tipovi ovih kipića.

Donirajte!

Arheološkom muzeju u Zagrebu, stradalom u potresu 22. ožujka 2020. godine, potrebna je Vaša pomoć. Donirajte ovdje