EGIPATSKA ZBIRKA U ARHEOLOŠKOM MUZEJU U ZAGREBU
Sama činjenica da je egiptologija kao znanost u to vrijeme još bila u ranoj fazi, dovoljno govori o tome s kakvim se izazovima u svom poslu Ljubić morao nositi. Mnoge tipove predmeta on nije posve točno raspoznavao, ali ih je, unatoč tomu, podrobno opisao i upisao u inventarnu knjigu, stvorivši tako izvrsnu podlogu za rad budućim naraštajima kustosa. Primjerice, figurice ušabti Ljubić je nazvao kipovima Ozirisa, a vlastita imena i tekstove koje su pročitali egiptolozi Wideman i Brugsch danas je moguće obraditi mnogo preciznije, jer su u međuvremenu saznanja o egipatskom jeziku i pismima znatno uznapredovala. Osim toga, krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Kairu je još uvijek djelovalo crno tržište starina, a njegova je ponuda uključivala i niz neautentičnih uradaka. Stoga se u svakoj egipatskoj zbirci diljem svijeta, pa tako i zagrebačkoj, mogu otkriti predmeti koje su proizveli arapski ili drugi imitatori, a koje Ljubić i njegovi suradnici nisu uspijevali detektirati. Tako se u zbirci nalazi i jedan evidentno novoizrađeni drveni sarkofag. U njemu se nalazi mumija koja također ne pokazuje previše značajki staroegipatske produkcije. Uz sve to, sam je Egipat vrelo arheoloških nalaza najrazličitije provenijencije: od preddinastijskog i dinastijskog Egipta, potom helenizma i Rimskog Carstva, te Bizanta i koptske, kršćanske uljudbe do srednjovjekovne arapske kulture. Zbog toga je identificiranje predmeta pronađenih u Egiptu, a koji nisu plod sustavnog arheološkog iskopavanja, težak zadatak za sve stručnjake koji se bave sličnim zbirkama. Kulture koje su preuzimale prevlast u povijesti te zemlje, na neobične su se načine preklapale i komunicirale. Primjerice, grčko-makedonski vladari su u vrijeme helenizma intenzivno nastojali spojiti egipatsku i grčku kulturu u jedinstvenu stvarajući sinkretička božanstva poput Serapisa, dok su Rimljani inspirirani faraonskom umjetnošću imitirali kipove pojedinih egipatskih božanstava koja su i sami počeli štovati. Napokon, i egipatski kršćani zadržavali su neke elemente egipatske eshatologije i religije. U tom spektru utjecaja nastala su mnoga umjetnička djela koja svojim izgledom i simbolikom često zbunjuju, pa stoga i sami egiptolozi uglavnom obrađuju one dijelove muzejskih fundusa koji jednoznačno pripadaju produkciji faraonskog doba. Priča o Kollerovoj zbirci u svom je prvom dijelu nedorečena. Naime, zna se da je Koller egipatske starine otkupio od nekog trgovca u Napulju, ali se ne zna kako su i iz kojeg dijela Egipta one dospjele u Italiju. Možda će buduća obrada građe razotkriti više pojedinosti o toj akviziciji. U tom pogledu indikativna su neka vlastita teoforna imena (ona koja sadrže i ime nekog božanstva) od kojih nekolicina njih sadrži ime boga Khonsua. To bi moglo upućivati na zaključak da dio fundusa potječe iz Gornjeg Egipta iz okolice Luksora (u starom vijeku Teba), gdje je bio slavljen kult tog božanstva – Amonova sina (trojstvo Amon – Mut – Khonsu), kojem je Karnaku bio posvećen jedan od hramova.
Za razliku od najreprezentativnijih svjetskih kolekcija poput onih u Londonu, Kairu i Parizu, zagrebačka zbirka ne zastupa sva razdoblja faraonskog i pretpovijesnog Egipta, već se uglavnom oslanja na kasnija razdoblja. Najzastupljeniji su predmeti iz trećeg prijelaznog razdoblja (1069. –747. g. pr. Kr.), kasnog razdoblja (747. – 332. g. pr. Kr.) i doba ptolomejske dinastije (332. – 30. g. pr. Kr.), dok su manje zastupljeni predmeti iz doba Novog kraljevstva (1552. – 1069. g. pr. Kr.) i Srednjeg kraljevstva (2055. – 1650. g. pr. Kr.).
Među najatraktivnijim izlošcima egipatske kolekcije svakako su tri antropomorfna sarkofaga – već spomenuti sarkofag Kaipamau iz kasnog, te dva iz ptolemejskog razdoblja. Uz to u fundusu su vrlo dobro zastupljene pogrebne i votivne stele, njih dvadesetak, koje su vrlo značajne za razumijevanje egipatskih pogrebnih običaja. Tu su i papirusi kojih se u Arheološkome muzeju čuva desetak, a na kojima su zastupljena sva tri egipatska pisma – hijeroglifi, hijeratika i demotika. Uz Knjige mrtvih koje su česte u muzejima, u Zagrebu se nalazi i jedan kraći medicinski papirus napisan hijeratskim pismom, koji nudi recept za lijek protiv određenih bolesti. Brončana plastika prikazuje dvadesetak egipatskih božanstava u izvorno egipatskoj i helenističkoj interpretaciji. Također je bogat fundus kanopskih vaza nazvanih tako po jednom ogranku Nila, a koje su služile za odlaganje organa izvađenih iz mumija. Poklopci kanopa (ili kanopskih vaza) izrađeni su vrlo maštovito i prikazuju glave zaštitničkih duhova poznatih kao četiri Horusova sina koji bdiju nad tim ostacima tijela. Broj kanopa znatno je veći od izloženih jer se tek mali dio vaza može sa sigurnošću spojiti s odgovarajućim poklopcima.
|