Lumbardska psefizma

DEKRET O OSNIVANJU GRČKE (ISEJSKE) AGRARNE NASEOBINE NA SREDNJODALMATINSKOM OTOKU KORČULI (KORKYRA MELAINA)

Na blago položenoj terasi pri samom vrhu poluotočića-brežuljka Koludrt u Lumbardi, u sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule (Korkyra Melaina), tijekom posljednjih desetljeća 19. st., počevši od 1877. g., u nekoliko su navrata otkriveni kameni ulomci jedinstvenoga grčkog natpisa, svojevrsne uredbe (lex coloniae) o osnivanju grčke (isejsko-dorske) naseobine agrarnog tipa na tom srednjodalmatinskom otoku. Dragocjeni natpis, poznat pod nazivom Lumbardska psefizma, prvi je objavio i interpretirao J. Brunšmid, nakon što je 1895. g. boravio u Lumbardi, nadajući se da će pronaći i preostale dijelove natpisa, još gotovo trećinu njegove sveukupne površine.

U tome, nažalost, nije bio uspješan, ali je još nekoliko manjih ulomaka ”psefizme” ipak naknadno pronađeno, posljednji, petnaesti ulomak, koji je očigledno pripadao gornjem dijelu natpisa, tek u novije vrijeme pa je tek nedavno znanstveno valoriziran.

Nasuprot Brunšmidovim pretpostavkama da ulomci ”psefizme” potječu iz prostora srednjovjekovnog sakralnog objekta, odnosno iz ruševina samostanske crkve sv. Ivana koja se, prema tradiciji, trebala nalaziti na području Koludrta, recentna su istraživanja pokazala da svi ulomci pronađeni u novije vrijeme - a to se, po svemu sudeći, odnosi i na ”starije” ulomke, one koji su otkriveni u 19. st. - potječu iz istočnog dijela antičke cisterne koja je, kao vrlo važan element života u rimsko doba prestala, čini se, biti u izvornoj funkciji te je bila zatrpana kamenjem iz nekog od tamošnjih kamenoloma. Vjerojatno je upravo tada uništen bio i natpis koji je, u to nema sumnje, izvorno morao biti postavljen na vrlo istaknutom položaju.

Natpis, koji u osnovi ima oblik uredbe, propisivao je obveze i prava prvih kolonista, utemeljitelja naseobine, onih kojima je bio dodijeljen prostor za podizanje kuće i za okućnicu, kao i zemlja za obradu izvan prostora grada. Imena prvih kolonista – a među njima su, čini se, bila i dvojica Ilira, vjerojatno lokalni dinasti, otac i sin Pyllos i Dazos - u skladu s grčkim onomastičkim sustavom navedena su imenom te patronimikom. U dugačkom popisu kolonista navedenih nakon uvodnog dijela – u njemu se, osim veličine posjeda svakog novopridošlog kolonista, odnosno količine zemlje koja će pripasti njima i onima koji im se budu kasnije pridružili, navode i sankcije za eventualne prekršitelje - u donjem su dijelu spomenika njihova imena raspoređena u tri stupca, u odnosu na njihovu pripadnost odgovarajućim dorskim filama (Dimani, Hili i Pamfili).

Lumbardska psefizma kodificira, u osnovi, postupke kojih se bilo nužno pridržavati prigodom osnivanja anonimne grčke, isejske, naseobine na otoku Korčuli. Natpis je vjerojatno iz 3. st. pr. Kr. te se, po svemu sudeći, uklapa u aktualna tadašnja nastojanja Isse da svoj utjecaj proširi i na susjedna područja, ne samo ona na kopnu (Tragurion, Epetion), nego i na srednjodalmatinskim otocima.

U nastavku slijede imena ”prvih kolonista”, poglavito muškaraca; sačuvano je približno 180 imena (neki smatraju da ih ima i više, možda čak oko 240, a to bi trebala biti većina od približno 300 imena koliko se smatra da ih je ukupno bilo zabilježeno na spomeniku), razvrstanih u tri dorske file (plemena), Dimani, Hili i Pamfili.

Foto:

Lumbardska psefizma, Lumbarda, Korčula, rano 3. st. pr. Kr.