Zagrebačka mumija i Zagrebačka lanena knjiga

Među najpoznatijim izlošcima u Arheološkome muzeju svakako su takozvana Zagrebačka mumija i Zagrebačka lanena knjiga. Ove dvije starine, iako se vode u Egipatskoj zbirci, izložene su u zasebnoj prostoriji posvećenoj etruščanskim spomenicima.

Riječ je o egipatskoj mumiji koja je u Narodni muzej u Zagrebu, čiji je današnji sljednik Arheološki muzej u Zagrebu, pristigla 5. kolovoza 1862. godine, zajedno s povojima i sljedećim pratećim inventarom: preostali dio neispisanih lanenih povoja; vrlo oštećena Knjiga mrtvih. Nije, međutim, moguće potvrditi da ovaj pogrebni papirus i pripada zagrebačkoj mumiji. Papirus je ispisan hijeroglifskim i hijeratskim pismom, a naslovljen je na bračni par Paher-Khonsua, božanskog krojača iz Tebe i njegovu ženu Nesi-Khonsu. Uz mumiju su još bili dijelovi i grumenje balzama; ostaci pogrebnog vijenca od lišća i cvijeća; sitni ulomci drva i štuka koji su pripadali polikromiranom sarkofagu; modrozelene perlice koje su ukrašavale mumiju; glava mumificirane mačke.

Mumiju i njene povoje kupio je Mihael pl. Barić (Barich) 1847. ili 1848. godine, tijekom svog boravka u Egiptu. Do njegove smrti 1859. godine mumija i njezini povoji nalazili su se u njegovoj privatnoj zbirci u Beču, a potom su oporučno darovani Narodnom muzeju u Zagrebu.

1998. god. dr. Nazzareno Gabrielli iz Instituta za znanstvena istraživanja Vatikanskih muzeja obavio je složeni restauratorski zahvat, spasivši tijelo mumije od ubrzanog propadanja.

Tijelo je prilikom postupka mumifikacije bilo obavijeno ispisanim lanenim povojima na etrurskom jeziku. Ti povoji čine zaseban spomenik tzv. Liber linteus Zagrebiensis ili Zagrebačku lanenu knjigu. Kako je i na koji je način Egipćanka došla u kontakt s Etruščanima i njihovim pogrebnim ritualima nije poznato. No, obzirom na datiaciju u otprilike 390. g. pr. Kr. moguće je pretpostaviti kako je u Egiptu u to vrijeme postojala manja kolonija Etruščana.

Zagrebačka lanena knjiga - Liber linteus Zagrabiensis pristigla je u Narodni muzej u Zagrebu zajedno s mumijom i pratećim inventarom. Dužina rastvorene knjige iznosi 340 cm, a širina razrezanih traka varira do 35 cm. Tekst je raspoređen u 12 stupaca koji imaju različit broj redaka, od 26 do 35. Slova su ispisana crnom tintom, dok su tintom cinober boje označene linije koje uokviruju red svakog stupca. Platno s tekstom sačuvano je u pet naknadno razrezanih traka kojima je bila ovijena zagrebačka mumija.

Laneni povoji Zagrebačke lanene knjige najduži su sačuvani rukopis etruščanskog jezika s oko 1130 riječi. Ujedno su jedini preostali etruščanski tekst s literarnim obilježjima i jedini očuvani primjerak lanene knjige iz antičkog doba.

Etruščanski karakter teksta na povojima, prvi je utvrdio bečki egiptolog Jakob Krall 1892. g. nakon čitavog niza bezuspješnih pokušaja. Tekst povoja vjerojatno predstavlja obrednik s uputama koje su primjenjivane u svetim obredima Etruščana. Paleografskom analizom u tekstu se mogu prepoznati imena nekih bogova etruščanskog panteona uz čija se imena spominju neki žrtveni darovi i nadnevci koji se odnose na dane pojedinih svetkovina.

Detalj Zagrebačke lanene knjige s na etruščanskom jezikuLIBER LINTEUS ZAGRABIENSIS - ZAGREBAČKA LANENA KNJIGA
4. – 1. st. pr. Kr. / kasno razdoblje
(664. – 332. g. pr. Kr.)
ili helenističko razdoblje
(332. – 30. g. pr. Kr.)
laneni povoji
dužina 340 cm

Na temelju dosadašnjih istraživanja, može se pretpostaviti da Liber linteus Zagrabiensis predstavlja svojevrstan liturgijski kalendar izrađen u obliku kodeksa. Složene lanene knjige mogu se često vidjeti na etruščanskim sarkofazima i reljefima u grobnicama, ali Zagrebačka lanena knjiga jedini je sačuvani primjerak.

ZAGREBAČKA MUMIJA
4. st. pr. Kr. / kasno razdoblje
(747. – 332. g. pr. Kr.)
mumija
visina 152 cm
Egipat, nepoznato nalazište

Mumija je rendgenski snimljena u Zavodu za radiologiju KBC - Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1986. godine. Karakteristike kostura zagrebačke mumije upućuju da je riječ o tijelu ženskog spola koja je umrla između 30. i 40. godine života.  Na prednjem dijelu lubanje vidljiva su dva jednaka metalna strana tijela okruglasta oblika promjera 3 mm. Na temelju metode utvrđivanja starosti uz pomoć radioaktivnog ugljika (C14), mumija se datira u otprilike 390. g. pr. Kr.

 

SPONZOR MUZEJA

Test sponzor

Donirajte!

Arheološkom muzeju u Zagrebu, stradalom u potresu 22. ožujka 2020. godine, potrebna je Vaša pomoć. Donirajte ovdje