Stvaranje umjetničke zbirke

Za svoje zasluge u ratu protiv Napoleona promaknut je u čin podmaršala 1815. godine te sudjeluje u borbama u Italiji protiv napuljskog vladara Murata. Oslobodio je Rim u kojeg se nakon dugogodišnjeg egzila vratio papa Pio VII. U znak zahvale, papa je Lavalu dodijelio titulu Rimskog princa. Porazom Murata na napuljsko prijestolje vratila se burbonska dinastija te kralj Ferdinand I Nugentu uz vrhovno vojno zapovjedništvo daje i pravo da u okolici Minturna na mjestu nekadašnjeg rimskog grada vrši iskapanja. Laval je također imao pravo zadržati sve pronađene artefakte, što je zapravo bio početak stvaranja njegove bogate umjetničke zbirke.

U Italiji je 1815. oženio Giovannu Riario - Sforza, pripadnicu nekada moćne plemićke obitelji koja je daljnjim rodbinskim vezama bila povezana s hrvatskim Frankopanima. Pretpostavlja se da je u tom trenutku započela Nugentova fasciniranost hrvatskom poviješću, prvenstveno Frankopanima i njihovom ostavštinom.

Čak i u očima svojih suvremenika Laval Nugent bio je zagonetka. Njegovi vojni kolege hvalili su ga kao vrsnog diplomata, obrazovanog generala i neobično radišnog čovjeka, spominjući njegovu čudnu naviku da kupuje, a potom renovira stare ruševne dvorce. S vremenom, Lavalova pojava izbljedila je u hrvatskoj povijesti, a zasigurno je riječ o  ključnoj povijesnoj ličnosti i nadasve karizmatičnoj osobi koja je svojom vojnom, diplomatskom i kolekcionarskom aktivnošću zasjenila svoje suvremenike.

Foto:

Bazilisk s Trsata, simbol grofa Lavala Nugenta, nalazio se i na njegovom obiteljskom grbu