Daljnji razvitak muzeja

Nakon Lavalove smrti dolazi do postepenog opadanja ekonomske moći obitelji da bi do konačnog sloma došlo 80-ih godina 19. stoljeća. Lavalov sin Artur neko se vrijeme brinuo za razvoj muzeja koji je svoj konačni obim dosegnuo oko 1870. godine, iako sam projekt nikad nije završen onako kako ga je grof zamišljao. S vremenom je obitelj bila primorana prodavati umjetnine te je tako 1894. godine arheološki dio zbirke otkupljen za Narodni muzej u Zagrebu, dok je značajan dio zbirke završio u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci. Numizmatička zbirka i zbirka bronce nažalost nisu otkupljene, a kako ne postoje popisi predmeta nije u potpunosti jasno što su sadržavale. Početkom 20. stoljeća održano je i više dražbi na kojima su bile ponuđene slike iz Lavalove zbirke. Sama Trsatska gradina ostala je u vlasništvu obitelji do Drugog svjetskog rata, ali je bila zanemarena i izložena propadanju.

Foto:

Osmrtnica grofa Lavala Nugenta