Ulomak oltarne grede s natpisom kneza Branimira i godinom 888.

Ulomak oltarne grede s natpisom pronašao je župnik don Mijo Jerko Granić u kolovozu 1871. godine u Gornjem Muću prilikom građevinskih radova na proširenju crkve sv. Petra Apostola. Shvativši ubrzo koju vrijednost spomenik nosi, zabilježen je i podatak da su se i crkvena zvona ubrzo oglasila obilježivši na taj način nesvakidašnji događaj. Spomenik je krajem 1872. godine darovan i dopremljen u zagrebački Narodni muzej (Arheološki odjel) na čijem je čelu tada bio don Šime Ljubić, a Arheološki muzej u Zagrebu, kao njegov sljednik i danas ga čuva i izlaže te u njegovom cjelokupnom fundusu pripada među najvrjednije i najpoznatije muzejske eksponate.

Jedan od najljepše sačuvanih ranosrednjovjekovnih klesarskih radova, koji uz to ima i iznimnu dokumentarnu vrijednost, ulomak je grede (arhitrava) oltarne pregrade koja se nalazila u predromaničkoj crkvi sv. Petra u Gornjem Muću. Spomenik izrađen od vapnenca sačuvan je u dužini od 87 cm (vis. 27 cm, deb. 11 cm). Greda je podijeljena u tri vodoravna polja. Gornje je polje ukrašeno kukama nagnutim udesno (dvanaest sačuvanih), a srednje troprutim prepletom u motivu tzv. pereca. Ispod ukrasa, u donjem polju smješten je posvetni latinski natpis koji se nastavlja i na donjoj površini grede.

... BRANIMIRI ANNORUM CHRISTI SACRA DE VIRG/ine/ CARNE/m/ VT SVMPS/it/ S/acrum/ DCCCLXXX ET VIII VIQUE INDIC/tione/

... U vrijeme gospodara kneza (vladara?) Branimira, 888. godine od kada je Krist uzeo Sveto Tijelo od Svete Djevice i šeste indikcije.

Spomenik je dvostruko datiran – po vremenu vladanja kneza Branimira te po kršćanskoj eri 888. godinom i VI. indikcijom. Razdoblje u kojem je crkva podignuta je između 25. ožujka i 31. kolovoza 888. godine. Visoka razina latinskog jezika i pleterne ornamentike, kao i datiranje, ukazuju da ovaj spomenik po svim elementima odskače od prosjeka te se može smatrati osobitim svjedočanstvom pismenosti i likovnosti.

Spomenik je ugledao svjetlo dana u povijesnom okviru druge polovine 19. stoljeća, u vrijeme preporodnog buđenja i bujanja nacionalne političke misli. Sama činjenica što nosi ime hrvatskog kneza Branimira i godinu 888., kasnije se pokazalo, imala je za arheologiju važne posljedice. U vrijeme pronalaska to je bio prvi iskopani arheološki spomenik koji je na sebi nosio uklesano ime hrvatskog vladara. Postao je poticaj daljnjim istraživanjima spomenika nacionalne povijesti predvođenih dalmatinskim svećenstvom, kojima su se pridružili povjesničari poput Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Tadije Smičiklasa i Franje Račkog. Branimirov natpis pokazao je kako izgledaju ranosrednjovjekovni spomenici te ukazao na put i način traženja takvih spomenika, neospornih svjedočanstava hrvatskog identiteta. Stoga se smatra kamenom temeljcem hrvatske nacionalne arheologije.