Keramička kadionica iz Sarvaša

Među predmetima vučedolske kulture kojima se može pripisati kultno značenje pripadaju žrtvenici, žrtveni stolići i kadionice. Kadionice su bikonične posude iz dva dijela i s nizom rupica. Pronađene su na raznim lokalitetima vučedolske kulture, primjerice u Vučedolu, Vinkovcima i Sarvašu.

Višeslojno nalazište Gradac u Sarvašu jedan je od onih arheoloških lokaliteta koji predstavljaju nezaobilazno mjesto u proučavanju pretpovijesti istočnoga dijela Hrvatske. Duga je tradicija zanimanja za ovaj lokalitet, smješten uz sam rub mrtvog rukavca rijeke Drave nedaleko od njezina ušća u Dunav. Za bogato arheološko nalazište na Vlastelinskim brijegu u Sarvašu (današnji Gradac) saznalo se krajem 19. stoljeća kada su se pri obnavljanju vinograda od 1890. do 1895. godine pojavljivali različiti pretpovijesni predmeti. 
Primjerci vučedolske keramike dospjeli su tada u Zagreb, Beč i Berlin, a ovaj je važan lokalitet ušao u stručnu literaturu. Nedugo nakon otkrića nalazišta, 1894. godine, na Gradcu je iskopavao Karlo Franjo Nuber. Prvo veće arheološko iskopavanje na nalazištu Sarvaš-Gradac proveo je njemački arheolog R. R. Schmidt, tijekom 1942. i 1943. godine.

U Pretpovijesnom odjelu Arheološkoga muzeja u Zagrebu čuva se 541 predmet iz nalazišta Sarvaš. Uglavnom je riječ o materijalu koji pripada mlađem kamenom i bakrenom dobu, ali ima i nalaza iz mlađih razdoblja (brončanoga i mlađega željeznog doba). Građa je u Muzej počela dolaziti 1900. godine, a najviše građe potječe iz razdoblja između 1906. i 1912. godine.

Kadionica je za Muzej otkupljena od učitelja I. Klausera, 1906. godine. Radi se o dvodijelnoj posudi (dvije spojene posude s jednim otvorom). Bikoničnoga tijela, s ušicom na prijelomu te s trima rupicama na donjem dijelu i na vratu. Ukrašena je rovašenjem. Oker boje, uglačane površine.