Knjižnica Arheološkog muzeja u Zagrebu od samog je početka bila i ostala nerazdvojivi dio Muzeja. Prilikom svečanog otvaranja Narodnog muzeja u Zagrebu 1846. godine u Opatičkoj ulici br. 18 (danas palača Narodnog doma) bile su izložene i knjige koje su poklonjene Muzeju. Tako je i simbolično označen početak knjižnične djelatnosti.

Od svog osnutka knjižnica je doživjela brojne promjene prateći tako sudbinu muzeja. Tijekom desetljeća, pa i stoljeća, mijenjao se način vođenja inventarnih knjiga, a smještaj jedinica knjižnične građe morao se prilagođavati različitim prostorima. Kontinuiranim napretkom knjižničarske struke s vremenom se počela poklanjati veća pažnja očuvanju bogatog knjižničnog fonda, kao i stručnoj osposobljenosti knjižničara. Dolaskom suvremenog doba, knjižnica se informatizirala te se veći dio knjižničarskog posla danas obavlja pomoću računalnih programa.

Promjene lokacija Muzeja od Opatičke ulice, Demetrove, Akademijine palače na Zrinskom trgu i na kraju današnja adresa Trg Nikole Šubića Zrinskog imale su za posljedicu ne samo premještanje knjiga već i dijeljenje knjiga između sljedbenika Narodnog muzeja. Inventarne knjige kontinuirano se vode od početka rada Muzeja do danas, i iz njih je vidljivo da Knjižnica Arheološkog muzeja u Zagrebu raspolaže s približno 65000 jedinica knjižnične građe te po veličini svog knjižničnog fonda spada u vodeće arheološke knjižnice na našim prostorima.

Razmjenom muzejskog stručnog časopisa (Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu) s više od 360 institucija u zemlji i inozemstvu, muzejska knjižnica sustavno obogaćuje svoj fond.

Potrebno je naglasiti da je Knjižnica otvorena za sve kategorije korisnika, koji pomoću kataloga knjižnice mogu pretražiti i dobiti na korištenje jedinice knjižnične građe. Veliki izbor referentne građe, serijskih publikacija, časopisa i monografija obogaćuje našu knjižnicu, a pojedini naslovi od 16. do 19. stoljeća daju knjižnici i muzejsku vrijednost.

U skladu sa svojom dugovječnom tradicijom knjižnica će i dalje zauzimati važno mjesto u edukaciji i stručnom i znanstvenom radu svojih korisnika, posebice arheologa, povjesničara, povjesničara umjetnosti i klasičnih filologa.