Svrha projekta
Svako arheološko istraživanje vodi se istraživačkim pitanjem, odnosno pitanjem o prošlosti, koje se, barem djelomično, rješava rezultatima istraživačke djelatnosti. Ponekad je pitanje jednostavno i glasi: "Što se nalazi ispod površine?", a obično se postavlja prilikom provedbe građevinskih radova, primjerice, pri izgradnji autoceste, nove željeznice ili nove kuće; kada je potrebno osigurati da radovi ne unište važne informacije. U većini zemalja rezultat je neobjavljeno izvješće o terenskom istraživanju koje se obično pohranjuje u lokalnim uredima nadležnih organizacija i teško ga je pronaći.
Planirana iskopavanja vođena specifičnim istraživačkim pitanjima i spasilačka iskopavanja koja prethode zemljanim radovima generiraju velik broj dokumenata. Takvi dokumenti sintetizirani su u konačnom izvješću o rezultatima istraživanja koje ima specifičnu namjenu te zanemaruje sve arheološke podatke koji nisu izravno obuhvaćeni radovima. Ipak, prikupljena dokumentacija sadrži podatke o svemu što je pronađeno tijekom istraživanja, podatke koji, ako su dostupni, mogu biti korisni drugim istraživačima i u druge svrhe.
Osim toga, ta važna neobjavljena izvješća, poznata i pod nazivom "siva literatura", u mnogim su europskim zemljama sve dostupnija preko interneta. Ponekad o tome brinu državni uredi, no u Europi, ali i drugim dijelovima svijeta, mogu se naći i u specifičnim vrstama arhiva i repozitorija, kakav je, primjerice, ADS (Archaeology Data Service na Sveučilištu u Yorku) u Velikoj Britaniji ili inicijativa Digital Antiquity u SAD-u. Takvi repozitoriji, osim što služe diseminaciji novih izvješća, štite arheološku sivu literature i od uništenja i od zaborava u papirnatim mapama, na disketama, CD-ROM-ovima ili na tvrdim diskovima ostavljenim na uredskim policama.
Godine 2012. diljem Europe bilo je razasuto mnogo različitih repozitorija digitalne arheološke dokumentacije, od kojih su neki bili dostupni preko interneta. Međutim, istraživač u potrazi za određenim podatkom do njega nije mogao doći jednim upitom: pretrage je morala biti ponovljena u svakom repozitoriju, ovisno o sustavu i organizaciji podataka, te, dodatno, na različitim jezicima. Nadalje, pohrana u otvorenom format i dostupnost preko interneta ne osiguravaju nužno i pretraživost: primijenjen mora biti i učinkovit sustav pretraživanja. Google pri tome nije od pomoći, jer nudi poveznice na različite teme kojima su zajednički samo pojmovi. Primjerice, pretraga prema pojmu "sjekira" daje gotovo 300 milijuna pogodaka - što arheologu zapravo nije korisno - od proizvoda za brijanje i kozmetike, suvremenih čeličnih alata, igara, pa čak i računalnih programa. Vrlo je teško pronaći podatke o arheološki značajnim predmetima koje su ljudi tisućljećima izrađivali za sječu drveća, kao oružje ili obredni simbol.
To je bio izazov za ARIADNE: priznanje da su mnogi korisni podaci još uvijek pohranjeni i neiskorišteni u arheološkoj dokumentaciji; raspoloživost tehnologije koja bi omogućila njihovu dostupnost; i spremnost vlasnika tih podataka da ih pruže svima na uvid. Istodobno, došlo je do preopterećenja informacijama, što onemogućuje nalaženje pravih podataka. Time su istaknuti i problemi i potencijali. Partneri na projektu ARIADNE predložili su rješenje tog problema i način za izlaz iz teške situacije pomoću Arijadnine niti.