Rimski grad Andautonija - Prva urbanizacija današnjega zagrebačkog područja
|
Zagrebačko područje je cjelovit prostor s karakterističnim odnosom brdovitih i nizinskih dijelova koji obrubljuju veliku posavsku ravnicu s razvedenim meandrima Save i
Grad se u 2. st. širio prema jugu, na prostoru gdje se protežu kuće i okućnice današnjeg sela, od crkve do starog korita rijeke Save, a što U dvorištu župnog dvora istočno od današnje seoske ceste istražen je sloj nekropole (1. i poč. 2. st.) te dio rimskoga grada (2. – 4. st.) uz kamenom opločenu rimsku ulicu smjera sjever-jug. Dijelovi ove ulice otkriveni su i u današnjem školskom dvorištu, a njezini se tragovi mogu pratiti u južnom dijelu sela, u blizini starog rukavca. Nekropola iz razdoblja 2. – 4. st. otkrivena je u južnom dijelu Ščitarjeva na položaju Kutelo, uz rimsku cestu, koja je s jugozapada vodila u Andautoniju. Arheološka istraživanja dala su manje podataka o veličini i izgledu grada u 4. st. Zidovi i Zbog važnosti Andautonije kao urbanog, administrativnog, upravnog, ekonomskog i kulturnog centra posebna je pozornost prilikom terenskog pregleda posvećena andautonijskom prigradskom području u neposrednoj okolici današnjeg Ščitarjeva. Na prostoru između rijeke Save na sjeveru i istoku te linije, Petina – Selnica – Črnkovec – Lekneno na jugu i linije Petina – Kosnica – rijeka Sava na zapadu vidljiv je još i danas niz elemenata antičke urbanizacije. Na cijelom prostoru, zahvaljujući slaboj izgrađenosti ovog dijela Posavine, u gotovo nedirnutom pejsažu još uvijek su sačuvani tragovi urbanog života otprije gotovo 2.000 godina. Uočen je gust raster magistralnih i lokalnih prometnica koje su prilazne ceste gradu, a niz površinskih nalaza upućuje na ladanjsko-gospodarske objekte, manja naselja ili putne postaje te nekropole. Otvorite kartu na poveznici: Gradsko i prigradsko područje Andautonije sa prilaznim cestama Na temelju rekognosciranja, aviosnimaka i nalaza miljokaza u Jelkovcu, poznat je pravac ceste smjera sjever-jug, a koja je ujedno i magistralna cesta Siscia – Poetovio. Dio ove ceste istražen je i prezentiran unutar gradskog područja Andautonije, u središtu današnjeg Ščitarjeva. Šljunčani trag ceste prema jugozapadu vidljiv je na potezu od Ščitarjeva do Črnkovca, a na zračnim snimkama i dalje prema Bapču (nekropola) i Velikoj Gorici (nekropola). Dio ove ceste utvrđen je prilikom iskopavanja na Kutelu te geofizičkim istraživanjima u južnom dijelu Ščitarjeva i u Črnkovcu, gdje se na oranici neposredno uz cestu ističe rimskodobni grobni humak. Prilazna cesta Andautoniji sa zapada prepoznaje se i danas u pejsažu i na zračnim snimkama, a zapadno od Obrezine uočljiv je visoki šljunčani nasip u potezu oko 300 metara. Prema položaju ostalih prometnica i drugih sadržaja mogu se pretpostaviti još 3 ceste, odnosno prilazi s jugoistoka, sjeveroistoka i sjeverozapada. Lokalnim putovima u ovu su mrežu prometnica bila uključena i poljoprivredna gospodarstva, a smjer i dijelovi rimske parcelacije zemljišta ogledaju se u smjeru nekih rimskih cesta te u dijelovima puteva koji se rabe i danas.
Po karakteru i rasprostranjenosti površinskih nalaza može se pretpostaviti da su se na prostoru južno od rimskoga grada nalazili trgovački i obrtnički sadržaji, suburbane vile te lučka postrojenja na koja upućuje žrtvenik bogu Savu, nađen na Savišću. Grad Andautoniju je moguće sagledati isključivo u jedinstvenom kontekstu uže visokourbanizirane gradske jezgre i prigradskog područja s pripadajućom limitacijom antičkog agera te navedenim prigradskim sadržajima. Ovaj jedinstveni povijesni prostor čine u visokoj mjeri sačuvani urbani elementi grada Andautonije zajedno s prilaznim rimskim cestama, nekropolama i gospodarstvima sačuvanim u neposrednoj okolici grada. Fotografije: Gradišće, Ščitarjevo, zračni snimak Savišće, Ščitarjevo, zračni snimak Ščitarjevo, centar, zračni snimak Dio rimske ulice i zgrade kupališta, dvorište župnog ureda, 3.-4. st. Rimska ulica, dvorište župnog ureda, 3.-4. st. Rimska ulica, detalj, dvorište župnog ureda, 3.-4. st. Gradsko i prigradsko područje Andautonije sa prilaznim cestama Opeka s otiskom stopala, dužina 43 cm, 2.-3. st. |
Teritorij koji je pripadao upravnom području Andautonije odgovara uglavnom prostoru današnjeg zagrebačkog bazena. Granice spomenutog teritorija većim se dijelom podudaraju s prirodnim granicama: Medvednicom na sjeveru, Vukomeričkim goricama na jugu, rijekom Zelinom na istoku te obroncima Samoborskoga gorja na zapadu. Više magistralnih rimskih cesta osiguravalo je izuzetno dobre veze s prostorom današnje istočne, sjeveroistočne i srednje Europe, kao i Mediterana.
paleolitika pa sve do danas. Odabir mjesta za naselja ovisio je o povijesnim okolnostima određenog vremena. Prva urbanizacija ovog prostora provedena je dolaskom Rimljana izgradnjom gradskog središta Andautonije na rijeci Savi istočno od današnjeg Zagreba i povezivanjem prostora sustavom cesta, putova i mostova. Ovo reljefom raznoliko područje s plodnom ravnicom i obroncima gorja, bogatim šumom i kamenom te dobrim prometnim vezama značilo je bogatu ekonomsku osnovu za organiziranje administrativne jedinice. Dosadašnja istraživanja dovela su do niza podataka o veličini i organizaciji tog prostora, dok arheološki nalazi potvrđuju gustu naseljenost i upućuju na različite djelatnosti u antičko vrijeme. Niz lokalnih prometnica koje su povezivale dijelove teritorija, kao i položaj mnogobrojnih nekropola upućuju na postojanje manjih naselja i poljoprivrednih gospodarstava. Poznati su i rimski kamenolomi na obroncima Medvednice. Za podizanje urbanog centra Andautonije izabran je izuzetno povoljan položaj na Savi, uz važnu pretpovijesnu prometnicu, odnosno odvojak jantarnog puta kojim su se Rimljani koristili kao najkraćom vezom s Jadranom i Italijom i kao glavnom vezom južnog i sjevernog dijela provincije te u blizini druge rimske magistralne ceste smjera istok-zapad (Siscia – Emona), što je omogućavalo optimalno komuniciranje sa širom okolicom. Istovremeno je ovaj položaj izvan sjecišta magistralnih cesta pružao gradu i veću obrambenu sigurnost.
Sačuvani dijelovi rimskoga grada Andautonije nalaze se na prostoru današnjega sela Ščitarjeva u posavskoj ravnici, na desnoj obali Save. Dio prostora danas pokrivaju seoske kuće, dok je veći dio pod livadama i oranicama. Sava je poznata kao rijeka sklona meandriranju i stvaranju novih korita, pa možemo pretpostaviti da je od antike do danas više puta dolazilo do premještanja dijelova glavnog riječnog toka. Na to upućuju i stara korita i rukavci rijeke vidljivi u krajoliku oko Ščitarjeva. Nejasan je još uvijek položaj Andautonije u odnosu na Savu. Ako pretpostavimo da je Sava pomičući se prema sjeveru napustila dio svog korita koje se i danas može pratiti južno od Ščitarjeva, rimski bi se grad nalazio na sjevernoj obali tadašnjeg toka Save. Pravci dviju rimskih cesta čiji su tragovi još uvijek vidljivi na oranicama, a koje su s juga i jugozapada vodile u Andautoniju sastaju se s južne strane starog korita, a smjer istražene Andautonijske ulice vodi na isti položaj sjeverno do starog korita. To prilično jasno pokazuje da se na tome mjestu vjerojatno nalazio prijelaz preko Save, što bi odgovaralo Katančićevu opisu dijelova rimskog mosta koji su bili vidljivi još krajem 18. stoljeća. Smještaj na lijevoj obali bio bi i povijesno logičan, a i povezanost Andautonije sa sjevernim dijelom teritorija bila bi znatno bolja s obzirom na raspored rimskih komunikacija. Međutim, tek će buduća istraživanja moći dati odgovore na ova pitanja.
Jezgra naselja i najranije gradsko područje iz 1. i prve polovice 2. st. nalazili su se na povišenom položaju Gradišća, sjeverno od crkve i župnog dvora, gdje se danas nalaze livade i oranice. U istočnom dijelu ovog prostora nalazi se mjesno groblje, a središnjim dijelom prolazi lokalna cesta. Tu su otkriveni javni i stambeni objekti, dijelovi gradskih ulica i odvodnih kanala, od 1. do 4. stoljeća.
dokazuju i najnoviji nalazi na prostoru današnje osnovne škole.
dijelovi arhitekture iz tog vremena koji su otkriveni na Gradišću i u dvorištu župnog ureda građeni su djelomično na temeljima ranijih objekata te upućuju na rušenje pojedinih dijelova grada krajem 3. i početkom 4. stoljeća.
Izuzetno gusti površinski nalazi na oranicama južno od Ščitarjeva pa sve do Črnkovca upozoravaju na objekte uobičajene uz antičke urbane centre.
