Razvoj rimskog grada Andautonije
|
Prema rezultatima dosadašnjih arheoloških iskopavanja na prostoru Ščitarjeva mogu se pratiti tri glavne faze urbanog razvoja cijele Andautonije, a unutar njih je više građevinskih faza vidljivih na pojedinim objektima.
To sve pokazuje da su Rimljani vrlo pomno odabrali mjesto za izgradnju grada, prostor U prvoj pol. 2. st. došlo je do zamaha u građevnoj djelatnosti, što je sigurno posljedica upravnog i trgovačko-ekonomskog značenja Andautonije, koja je municipalitet dobila najkasnije 80-ih god. 1. st. i bila je centar šireg područja. Iz tog vremena dobro su sačuvani odvodni svođeni kanali od opeke s priključnim kanalima i dijelovi kamenom opločenih ulica.
Nekropola je premještena na položa U ovoj fazi grad je imao izdužen i nepravilan oblik, veličine oko 1.000 (sjever-jug) i oko 400 m (istok-zapad), a zbog mikroregionalnih uvjeta dobio je lokalni i individualni karakter. Izgradnja je bila ograničena na relativno uzak pojas uz prilaznu cestu zbog opasnosti od poplava.
O procvatu rimskoga grada i visokourbaniziranome načinu života te o lokalnim utjecajima tijekom 2. i 3. st. najbolje svjedoče rezultati sustavnih arheoloških istraživanja u dvorištu župnog dvora. Na površini od 3.500 m² otkriven je dio gradske četvrti koji se sastoji od ulica i monumentalnih zgrada (a prema istraženoj arhitekturi moguće je pratiti više građevinskih faza). Uz kamenom opločenu ulicu smjera sjever-jug, otkrivenu u duljini od 27 m, protežu se s obje strane trijemovi triju monumentalnih zgrada. S istočne strane otkriven je veliki dio javnog objekta, vjerojatno gradskog kupališta, s razvedenim tlocrtom pravokutnog rastera s polukružnim bazenima na sjevernoj strani, a sa zapadne strane je prilazna ulica i dijelovi dviju zgrada.
Treća faza urbanističkog razvoja Andautonije obuhvaća period od kraja 3. do kraja 4. st. To je razdoblje careva Dioklecijana i Konstantina (306. – 337.) kada se provode reforme i uređuju gradovi u Panoniji, ali nakon toga nastupa vrlo nemirno razdoblje građanskih ratova i provala barbara kada i većina gradova stradava pa tako i Andautonija. Ostaci rimske arhitekture iz ove faze vrlo su slabo sačuvani zbog višestoljetnog izoravanja terena i odvoženja kamena za gradnju.
U ovoj fazi zgrada kupališta (na lokaciji u dvorištu župnog ureda) više nije bila u funkciji, a od njezinih ostataka izgrađen je novi objekt, koji samo djelomično prati raniji raspored prostorija. Veliki sabirni kanal više nije bio u upotrebi te je presječen zidom koji je možda imao funkciju sjevernoga gradskog bedema. Na prostoru grada uočljive su i znatne promjene u veličini i rasporedu urbanih površina i sadržaja, kao posljedica općih povijesnih zbivanja. Ulomci tubula, krupnije kockice mozaika te ulomci slikarija upućuju na to da se ipak i u ovom periodu pazilo na opremu zgrada.
Na temelju navedenih nalaza možemo zaključiti da je od 2. pol. 1. st. Andautonija zasigurno imala objekte građene od kamena.
Fotografije: Novac cara Trajana, zlato, 98.-99. god. Zdjelica tankih stijenki, keramika, vis. 8,3 cm, 1. st. Rimsko staklo, 1.-2. st. Novac cara Hadrijana (117.-138. god.), bronca Zdjela, ulomak, staklo, vis. 4,5 cm, 1.st. Tanjuri, keramika, 2.-3. st Dio rimske zgrade u dvorištu župnog ureda, 2.-4. st. Žetoni, kost, keramika, Ø 1,3-3,5 cm, 1.-4. st. Posuda za štednju kasica, visina 13,5 cm, keramika, 2.-4. st. Novac cara Konstantina I., bronca, 324. god. Novac cara Konstancija II., bronca, 350.-351. god. Fibula, lukovičasta, srebro, duž. 6,7 cm, 4. st. |
Prva faza obuhvaća razdoblje od osnutka grada (najvjerojatnije u prvim desetljećima 1. st.) do velike poplave koja je, krajem prve četvrtine 2. st. nanijela dosta veliku štetu gradu. U ovoj fazi gradski areal nije prelazio područje današnjega Gradišća, na što upućuje položaj nekropola iz 1. i s poč. 2. st. (u rimskim gradovima nekropole se nalaze uvijek izvan grada, uz prilazne ceste). Kao istočna granica može se uzeti paljevinski grob, otkriven u blizini jugoistočnog ugla današnjeg groblja, a južna granica grada bila je paljevinska nekropola, čiji su ostaci nađeni u dvorištu župnog dvora. Prema ovim nalazima grad se u ovoj fazi prostirao na površini veličine oko 250 m u smjeru sjever-jug i 250 m istok-zapad.
današnjega Gradišća koji je uzdignut nad okolnim terenom te tako zaštićen od plavljenja Save. Pojedinačni nalazi te nalazi iz južne nekropole upućuju na to da je naselje postojalo već u prvoj pol. 1. st. Više podataka o gradu postoji iz druge polovice 1. st., a najvažniji su nalazi dijelova gradskih ulica, pojedini kameni zidovi, najvjerojatnije stambenih objekata te drvene podnice koje su otkrivene u istraživanjima na prostoru Gradišća.
Solidno građeni zidovi, štukature i zidne slikarije nađene u središnjem dijelu Gradišća pripadali su jednoj luksuzno opremljenoj javnoj zgradi monumentalnih dimenzija koja se dizala u središtu Andautonije. Na visok standard stanovanja upućuju ostaci stambenih zgrada u istočnom pojasu Gradišća, od kojih su otkriveni tek mali dijelovi. Kvalitetna izvedba zidova, zidne slikarije i podovi s mozaicima te uređaji za grijanje odgovaraju najvišim zahtjevima gradskog života. Raspored nalaza dijelova ulica i odvodnih kanala s priključcima u odnosu na nađenu arhitekturu upućuju na izgradnju u inzulama, čiji se položaj i veličina za sada ne mogu odrediti.
Druga faza urbanog razvoja obuhvaća period od prve četvrtine 2. st., kada u vrijeme vladavine cara Hadrijana (117. – 138.) i u drugim gradovima Panonije dolazi do intenzivne izgradnje, pa sve do kraja 3. st. Nakon velike poplave, čiji su tragovi vidljivi u arheološkim slojevima, grad se obnavlja i širi prema jugu, što je potvrđeno izgradnjom ulica i monumentalnih zgrada na mjestu južne gradske nekropole te mnogobrojnim površinskim nalazima između Gradišća i Kutela. Na to upućuju i najnovija zaštitna istraživanja u dvorištu OŠ Ščitarjevo, gdje je otkriven dio glavne gradske ulice, prilazna ulica i dijelovi dviju kamenom građenih zgrada.
j Kutela, gdje je prilikom istraživanja otkrivena kamenom zidana grobnica s paljevinskim grobovima te jedan skeletni ukop, što upućuje na korištenje ovog prostora za nekropolu od 2. do 4. stoljeća.
Slojevi kasnoantičke izgradnje registrirani su na cijelom području Gradišća, a datirani su novcem Konstantina I., Konstantina II., Konstancija II., Licinija i Valentinijana. Na intenzivan gradski život u ovim kasnim stoljećima upućuje također i daljnje korištenje velikog reprezentativnog objekta u središnjem dijelu Gradišća te mnogobrojni nalazi s područja južne nekropole na Kutelu. Odatle potječu i slučajni nalazi kamenih i olovnih sarkofaga te dijelovi nadgrobnih spomenika, staklenih i keramičkih posuda.
Po nalazima skeletnih ukopa na već porušenim zidovima rimskih zgrada u sjevernom dijelu Gradišća i u dvorištu OŠ Ščitarjevo može se pretpostaviti da je u 4. st. bio smanjen prostor grada.
Za raniji se period za sada zbog odsutnosti nalaza može samo pretpostaviti drvena arhitektura. U 2. st. grad je dostigao visoki stupanj urbanizacije – sa sistemom kanala, mrežom ulica, luksuzno opremljenim javnim i stambenim objektima. Promjene koje se odražavaju u izgledu grada i načinu gradnje krajem 3. i tijekom 4. st. posljedica su povijesnih događaja tog vremena. Nakon 4. st. više nema tragova naseljavanja na prostoru rimskoga grada sve do 11. st. kada se datiraju grobovi istraženi oko crkve sv. Martina.
