Povijest rimskog grada Andautonije

Grad Andautonija vrlo se rijetko spominje u antičkim literarnim izvorima, pa se povijest ovoga rimskoga grada može rekonstruirati prema arheološkim nalazima, a u skladu s općim povijesnim događajima na ovom prostoru. Dosta podataka daju i sačuvani epigrafski spomenici.

Prije dolaska Rimljana ovaj su prostor najvjerojatnije naseljavala panonska plemena, pretkeltsko stanovništvo, jezično srodno Ilirima, a koje je, kako to spominje Apijan, bilo podijeljeno u mnoga manja plemena. Dolazak Kelta, vjerojatno krajem 4. st., i njihove migracije mijenjali su etničku sliku i na teritoriju budućega grada Andautonije, a što se prema arheološkim rezultatima može pratiti od kraja 2. st. pr. Kr. širenjem Tauriska prema istoku. Prilikom arheoloških istraživanja uočena je i kod rimskodobnih nalaza autohtona tradicija, što govori o dugotrajnom preživljavanju običaja i proizvodnje keltskih i panonskih plemena.

Prema rimskom piscu i znanstveniku Pliniju Starijem (23.– 79. god.), ovo je područje nastanjivalo ilirsko-panonsko pleme Varcijana. Budući da se radi o latinskom obliku imena, vjerojatno je riječ o jednoj od grupa, koju su organizirali Rimljani i dali joj ime, u ovom slučaju prema naselju – možda Varceia. Budući da položaj ovog naselja nije poznat, ostaje otvoreno pitanje smještaja Varcijana na teritoriju Andautonije. S obzirom na to da je Andautonija nastala na mjestu gdje je prethistorijska prometnica prelazila rijeku Savu, sigurno je da su i Rimljani već vrlo rano uočili stratešku važnost ovog položaja. Cijela dolina Save, a time i prostor budućega grada Andautonije, vjerojatno je došla pod rimsku vlast već g. 35. pr. Kr. kad je bila osvojena Segestika, a najkasnije tijekom Tiberijevih pohoda u drugome desetljeću pr. Kr. Rimski povjesničar Dion Kasije izvještava o tridesetodnevnoj opsadi Segestike, kada se Oktavijan (poslije rimski car August) koristio brodovima pribavljenim od saveznika iz okolice. Možda su ti saveznici bili upravo i plemena koja su nastanjivala teritorij budućega grada Andautonije, što bi ujedno značilo da je ovaj prostor došao relativno mirno pod vlast Rimljana. To bi mogao biti i razlog što se ovaj prostor ne spominje u literarnim izvorima za razliku od nekih drugih područja (npr. japodskog), gdje su se vodile žestoke borbe. Može se pretpostaviti, premda zasada još nema potvrde u arheološkim istraživanjima, osim pojedinačnih nalaza iz zadnjih desetljeća 1. st. (legijski denari, novac cara Augusta), da je u vrijeme nakon osvajanja Segestike i ovdje stacionirana vojska te da su tako već u to vrijeme Rimljani kontrolirali prostor današnjega Turopolja i Posavine sve do rijeke Save. Budući da dosadašnja istraživanja nisu dala potvrde o pretpovijesnome naselju na mjestu rimskoga grada Andautonije, vjerojatno je da su ovaj grad osnovali rimski doseljenici, moguće uz rani vojni logor koji je utvrđivao granicu na Savi.

Do sada na prostoru Ščitarjeva postoji samo nekoliko nalaza iz razdoblja pretpovijesti. Prilikom istraživanja 1994. g, uz cinkturu crkve sv. Martina u središtu današnjeg sela otkriveno je nekoliko ulomaka keramike koja pripada lasinjskoj kulturi i periodu kasne bronce, dok je u južnom dijelu Ščitarjeva, na prostoru Kutela u neposrednoj blizini mjesta gdje je najvjerojatnije rimska, odnosno pretpovijesna prometnica prelazila preko rijeke Save, 1961. g. slučajno nađena šuplja sjekira (kelt) iz kasnog brončanog doba.

Prema većini do sada otkrivenog arheološkog materijala razvoj rimskoga grada Andautonije može se pratiti od prvih desetljeća 1. st. To odgovara razdoblju nakon sloma panonsko-ilirskog ustanka (6. – 9. god.), kada je uslijedila potpuna pacifikacija ovih krajeva te se granice Carstva ustaljuju na Dravi i Dunavu. Mir koji je uslijedio na prostoru cijeloga Carstva odražavao se i u razvoju rimskoga grada Andautonije, koji je najveći procvat doživljavao u 2. st.

Prema podacima sačuvanim na epigrafskim spomenicima može se zaključiti da je teritorij, odnosno šire područje oko grada Andautonije bilo pravno utemeljeno kao teritorijalna zajednica autohtonoga stanovništva – Respublica Andavtoniensivm – s centrom u Andautoniji, koja je imala status municipija – grada s autonomnom gradskom upravom već u 1. stoljeću.

Budući da je Rimsko Carstvo bilo podijeljeno na provincije, teritorij Andautonije nalazio se u provinciji Panoniji, a od 2. st. nakon Trajanovih reformi u provinciji Gornja Panonija, dok se u 4. st. reorganizacijom Carstva za vrijeme cara Dioklecijana ovo područje smještalo u Panoniju Saviju s glavnim gradom Siscijom.

Građevinske faze uočene na pojedinim objektima tijekom istraživanja Andautonije upućuju na rušenja u vrijeme tzv. Markomanskih ratova (166.-175. g.) te na obnove i pregradnje tijekom 3. stoljeća.

U 4. st. događaju se veće promjene u samome načinu gradnje i općenito u repertoaru nalaza, što je posljedica općih događaja i nestabilnosti u ovome dijelu Carstva, s građanskim ratovima, provalama i naseljavanjem barbara. Posljednji nalazi datiraju se na kraj 4. st., a život na ovom prostoru prema dosadašnjim istraživanjima ponovno počinje tek tijekom 11. st., na što upućuju nalazi grobova otkriveni oko današnje crkve prilikom arheoloških istraživanja 1994.–1999. godine.

O važnosti Andautonije na istaknutim cestovnim prometnicama i njezinoj strateškoj važnosti svjedoči spomen grada u djelu Klaudija Ptolemeja (90. – 168.) na cesti Neviodunum (Drnovo kod Krškog) – Bononia (Bonoštar) te u Antoninovu itineraru s kraja 3. st. na cesti Poetovio – Aqua Viva – Pirry – Dautonia – Siscia.

Fotografije:

Lonci (rađeni rukom), keramika, 1.st.

Legijski denar, srebro, 32.-31. god. pr. Kr.

Novac cara Augusta, srebro, 15.-13. god. pr. Kr.

Kocke za igru, kost, vel. 1,5 cm, 1.-4.st.

Opeka s otiskom rimske sandale, dužina 43 cm, 2.-3. st.

Mramorna ploča s reljefom božice Nemeze, detalj, 2./3. st