Gospodarstvo i stanovništvo na teritoriju Andautonije

Zbog položaja neposredno uz važne državne prometnice, Andautonija je od samih početaka bila uključena u trgovačka zbivanja na ovim prostorima, pa se prema dosadašnjim nalazima mogu pratiti neki smjerovi trgovine. Tako je tijekom 1. i poč. 2. st. pristizala sjevernoitalska roba, a nalazi terra sigillata iz 2. st. upućuju na uvoz iz galskih radionica. Veze sa susjednim Norikom, koje se kontinuirano mogu pratiti od 1. do 4. st., potvrđuju spomenici izrađeni od pohorskog mramora, nađeni na prostoru cijele andautonijske zajednice.

Može se pretpostaviti i intenzivna trgovina sa susjednim gradovima (Siscia, Poetovio). Premda do sada na prostoru Ščitarjeva nisu pronađeni radionički objekti ili keramičarske peći, sasvim je sigurno da se dio predmeta za svakodnevnu upotrebu proizvodio u Andautoniji i na njezinu teritoriju, pogotovo u 3. i 4. st. kad se znatno smanjuje količina uvoznih predmeta. Važnost rijeke Save zbog prometa i trgovine, ali i ribolova, znatno je utjecala na razvoj grada Andautonije i njezina gospodarstva, a sigurno je važnu ulogu imala i poljoprivreda u okolici grada. Poljoprivredno zemljište bilo je podijeljeno na osnovne pravokutne parcele veličine 710 x 710 m (centurije), koje su se dijelile se na četiri ili više pravilnih pravokutnih parcela, što su dobivali u vlasništvo rimski veterani ili zaslužni građani. Parcelacija zemljišta (centurijacija) provodila se po strogo određenim pravilima i nije se mijenjala stoljećima, a bila je osnova za rimski katastar, koji se vodio vrlo precizno i uredno.

U okolici Ščitarjeva i na prostoru Andautonijskog agera može se pratiti još i danas raster rimske parcelacije (prema pravcima pojedinih rimskih cesta i dijelovima današnjih putova). Domaće stanovništvo privučeno gradskim životom i mogućnošću stjecanja rimskih građanskih prava, koja su tek poslije Karakalinim ediktom (212. g.) dodijeljena svim slobodnim stanovnicima carstva, seli se u Andautoniju, na što upućuje širenje grada u drugoj polovici 2. st. na gotovo dvostruko veći prostor.

Otvorite kartu na poveznici: Pretpostavljeni rimski katastar Andautonijskog agera

O napučenosti gradova i intenzivnoj gradnji tijekom 2. st. slikovito govori i Zakon o zabrani ulaska u grad teretnim kolima tijekom dana (od izlaza Sunca do prvog sumraka), koji je Marko Aurelije (161. – 180.) proširio na sve gradove Carstva.

Osim po epigrafskim spomenicima, sastav stanovništva na teritoriju Andautonije može se naslutiti i prema nađenim predmetima. Velika količina sjevernoitalske luksuzne robe
te epigrafski spomenici iz 1. i poč 2. st. upućuju na to da su znatan dio stanovništva činili italski doseljenici koji su određivali ukus, kao i način gradskog života, a u kojem je sudjelovalo i domaće stanovništvo zadržavajući i dio svojih običaja. Sigurno je da su gornji sloj gradskog stanovništva većinom činili italski doseljenici koji su se naselili u 1. st., a sjevernoitalska imena potvrđena su na epigrafskim spomenicima. Domaće stanovništvo zadržalo je djelomično svoje običaje te se tako predrimska tradicija može pratiti osobito u 1. i poč. 2. st. u latenoidnim oblicima keramike i nakita, a posebno su zanimljivi nalazi rukom rađenih posuda.

Fotografije:

Utezi, kamen, željezo, olovo, 1.-4. st.

Zdjelice, keramika, Ø 12,5-15 cm, 1.-2. st.

Igle za šivanje, bronca, kost, duž. 8,3 -18,5 cm, 1.-4. st.

Pretpostavljeni rimski katastar Andautonijskog agera

Urne, keramika, staklo, vis. 21 i 19 cm, 1. st.

Zdjelica, keramika tankih stjenki, detalj, Ø 8,6 cm, 1. st.

Narukvica, srebro, Ø 8,6 cm, 1. st.