Arheološka istraživanja u dvorištu i vrtu župnog ureda
|
Arheološka situacija tijekom istraživanja je pokazala da je na cijelom istraženom prostoru sloj nekropole bio prekriven debljim poplavnim slojem, na kojem su izgrađeni novi objekti, a pri čemu je zbog ukopavanja za temelje zidova veći broj grobova bio uništen. S obzirom na repertoar nalaza iz grobova te na novac cara Prilikom istraživanja slojeva nekropole bilo je moguće locirati i grobljansku komunikaciju (istok-zapad) te uz nju ostatke dviju grobnica sa zidnim slikarijama. Bolje sačuvani grobovi pronađeni su u istočnom dijelu lokacije, nešto dalje od glavne ceste (ukopi u zemljane jame, jedan grob s drvenom konstrukcijom i jedan grob u amfori) s prilozima koji se datiraju u drugu polovicu 1. stoljeća i početak 2. stoljeća. Otvorite kartu na poveznici: Južna gradska nekropola (1.-2. st.)
Zgrada s istočne strane rimske ulice, za koju se prema pojedinim prostorijama i nalazima može pretpostaviti da je imala funkciju gradskog kupališta, do sada je najveći istraženi objekt na prostoru Andautonije. Za sada je otkopan sjeverni dio zgrade, površine 1600 m², dok se neistraženi dijelovi šire prema jugu, gdje su do sada izvršena geofizikalna istraživanja, pa se prema tome može pretpostaviti da je cijela zgrada bila površine oko 2000 m². Od vremena izgradnje u prvoj pol. 2. st. kupalište se više puta pregrađivalo i dograđivalo, povisivao se nivo terena, a vjerojatno se i mijenjao oblik krovišta. Sačuvani su temelji i donji dijelovi zidova niza pravokutnih prostorija, hodnika i kanala.
Vjerojatno je u najranijoj fazi, tijekom 2. st. zgrada imala
Zapadno od rimske ulice istražena je manja zgrada, za koju se s obzirom na njezin oblik i sustav gradnje može pretpostaviti da je, barem u ranijoj fazi, služila kao spremnik za vodu te južna fasada jedne veće zgrade čiji se ostaci još nalaze ispod zemlje. Izgradnja ovog dijela grada pokazuje urbanističko i građevinsko prilagođavanje lokalnim uvjetima, a istodobno i težnju za rimskom pravilnosti. Smišljenim projektiranjem postignuta je specifična urbanističko - građevinska kompozicija. Zadani prostor, koji je određen smjerom glavne prilazne ceste (12° od sjevera), i na nju koso položenim prilaznim ulicama koje prate smjer gradskog rastera te primjena uobičajenih principa rimskoga graditeljstva odredili su nepravilni izgled ovoga dijela grada i samih objekata. Kod izgradnje objekta istočno od ceste vodilo se računa o potrebnom otklonu prema sjeveru (30⁰), što je rezultiralo nepravilnim prostorom trijema između ceste i fasade zgrade. Ta je nepravilnost djelomično korigirana blagim lomom na fasadi, a djelomično nepravilnim razmakom stupova kolonade, kojom je stvorena linija trijema paralelna s ulicom. Zgrade sa zapadne strane smještene su na prostoru između glavne i prilaznih ulica, što je odredilo njihov nepravilni oblik.
Konzervacija zidova sastoji se od mehaničkog čišćenja i ispiranja te fugiranja produženom žbukom koja je po sastavu slična originalnoj te dugotrajnog tretmana kamena i žbuke vapnenom vodom. Na taj način većinu zidova nije potrebno zaštićivati preko zime, a samo posebno osjetljivi dijelovi natkrivaju se trajnim ili privremenim nadstrešnicama. Neki zidovi i građevinske strukture djelomično su rekonstruirani kako bi se što jasnije prezentirale faze izgradnje. Fotografije: Paljevinski grob, (1. st.), djelomično oštećen šljunčanom podlogom zida (2. st) Zid i sloj poplave (2. st.), iznad sloja poda grobnice (1. st.) Južna gradska nekropola (1.-2. st.) Urna s licem, keramika, visina 16 cm, 2. st. Zidne slikarije, visina 52 cm, 1. st. Zidna slikarija, s prikazom svirača, visina 52 cm, 1. st. Strigil, bronca, širina 7,5 cm, 2.-3. st. Zid, dvorište župnog ureda, 2.-3. st. Dio rimskog grada Andautonije, 2.-3. st. (otvorite poveznicu za uvećani prikaz) Dio rimskog grada u dvorištu župnog ureda, 2.-4. st. Tronožac za kuhanje na ognjištu, željezo, 2.-4. st. Tarionik,(mortarium), keramika, 2. st. Tanjuri, keramika, 2.-3. st. Hipokaust (rekonstrukcija), dvorište župnog ureda, 4. st. Zid, dvorište župnog ureda, 4. st Dio rimskog grada Andautonije (4. st.) (otvorite poveznicu za uvećani prikaz) Drenažni sistem |
Arheološkim istraživanjima, koja se provode u dvorištu i vrtu župnog ureda od 1981. god., otkriven je dio rimskoga grada Andautonije na površini od oko 3.500 m². U 1. st. i 1. pol. 2. st., dok je uži prostor grada bio ograničen na područje današnjega Gradišća, na tom se prostoru nalazila nekropola. Radi se o paljevinskoj nekropoli s grobovima različitih oblika koji su bili smješteni uz glavnu cestu koja je s juga vodila u grad.
Hadrijana (117. – 138.) u jednom od zidova, može se pretpostaviti da je ova nekropola napuštena nakon jedne veće poplave, negdje krajem prve četvrtine 2. st. Tada dolazi do prenamjene ovog prostora te je zbog potrebe za širenjem grada na ovom prostoru izgrađeno više zgrada, a južna je granica grada pomaknuta prema današnjem Kutelu.
Velika količina materijala (keramika tankih stijenki, terra sigillata, staklo i nakit) nađena izvan grobnih cjelina, može se datirati tijekom cijelog 1. st. i poč. 2. st., a karakterističan je novac od Tiberija (14. – 37.) do Hadrijana (117. – 138.). Osim uvozne robe iz sjevernoitalskih radionica, kao prilozi u grobove stavljani su i predmeti domaće proizvodnje, 
koji potvrđuju i predrimsku tradiciju na ovim prostorima (latenoidna keramika i nakit, lonci s cilindričnim vratom i sl.). Prilozi u grobovima odražavaju sastav stanovništva, dok nalazi iz grobnica pokazuju ukus i potrebe bogatijeg sloja. To najbolje ilustriraju dijelovi zidnih slikarija iz grobnica od kojih su najzanimljiviji prikazi likova plesača i svirača iz Dionizove pratnje. One ujedno upućuju na visoki likovni domet njihova autora. Rezultati istraživanja na ovoj lokaciji pokazuju da je ubrzo nakon što su poplavni slojevi prekrili nekropolu cijeli teren bio izniveliran. Podignuta je i razina ceste za oko 0,50 m te ona postaje glavna gradska ulica (cardo), širine 6,20 m. Ova je ulica u dvorištu župnog ureda istražena u duljini od 27 m, a uz nju su otkrivene i tri zgrade s trijemovima i 
prilazna ulica.
Nalaz novca cara Hadrijana u jednom od zidova zgrade potvrđuje da vrijeme izgradnje ovih zidova nije moglo biti prije razdoblja vladavine ovog cara (117. – 138.).
otvorena veća dvorišta, što se odražavalo i u 
konstrukciji krovišta, dok je u jednoj od kasnijih pregradnji promjenom rasporeda prostorija promijenjen i način natkrivanja. Prema povijesnim zbivanjima i arheološkim nalazima može se pretpostaviti da je nedugo nakon izgradnje došlo do prvog rušenja, možda već za vrijeme Markomanskih ratova (166-175. god.) te da je tijekom 3. st. zgrada obnavljana i pregrađivana. Na to upućuje i ponovno podizanje razine glavne gradske ulice te podizanje razine trijema i podova u zgradama, a također i dogradnje i pregradnje unutar objekata. Neki su prolazi zazidani, dok se na drugim mjestima grade vrata, od kojih su sačuvani trodijelni kameni pragovi s utorima za osovine dvokrilnih vrata.
Namjenu pojedinih pravokutnih prostorija za sada je teško odrediti, dok je sačuvani polukružni prostor na sjevernoj strani sigurno služio kao bazen za kupanje. U tu je svrhu mogao poslužiti i prostor u sjeverozapadnom dijelu zgrade, gdje su otkriveni dijelovi kade za kupanje. Budući da rimska kupališta nisu imala samo higijensku namjenu već je to bio prostor i za zabavu i druženje, sigurno se dio prostorija upotrebljava i u te svrhe. Pojedine prostorije koje su svojom estetskom dotjeranošću trebale poslužiti za što ugodnije provođenje vremena imale su zidove oslikane freskama te su bile obložene mramornom oplatom, a podovi su bili izrađeni od žbuke, katkad su bili opločeni opekom, a vjerojatno i crnobijelim mozaicima. Nalazi većih posuda za čuvanje hrane te ulomci zdjela, lonaca, tanjura i čaša svjedoče da je dio zgrade bio namijenjen za pripremu i konzumaciju hrane.
U kasnoj antici na porušenoj zgradi kupališta te na porušenim zgradama zapadno od rimske ceste, grade se novi objekti s izmijenjenom koncepcijom prostora. Sačuvani ostaci plitko temeljenih zidova, nepravilno zidanih s mnogo žbuke i građevnog materijala od srušenog kupališta, nisu dovoljni da bi se mogao sagledati raster i namjena novonastalog prostora, a ni odnos novih zgrada prema trijemu i ulici. Pojedini stari zidovi iskorištavaju se kao temelj novima, a drugi ostaju ispod podova. Polukružni je bazen uklopljen u novu zgradu, a iz istog je doba i sačuvani dio sustava za grijanje toplim zrakom hipokaust. Sustavna istraživanja na ovoj lokaciji provode se već višeod 25 godina, a od 1984. paralelno se vrše i konzervatorsko-restauratorski radovi radi muzeološke prezentacije, što je g. 1994. rezultiralo otvorenjem Arheološkog parka Andautonija.
Konzervatorsko-restauratorski radovi sastoje se od izvedbe radikalne drenaže, konzervatorsko-restauratorskih radova na zidovima i građevinskim strukturama i rekonstrukcije pojedinih dijelova. Način dreniranja, konzervacije i restauriranja, u skladu sa specifičnom situacijom vezanom uz lokalne uvjete i postupnim iskopavanjem objekata, idejno je riješio i izvodio akad. slikar restaurator Emil Pohl. Na svim istraženim površinama provedena je drenaža tako da se perforirane cijevi ugrađuju unutar svake prostorije, za odvodnju oborinske vode do propusnog sloja, odnosno podzemne vode. Na taj način zidovi ostaju suhi pa ne dolazi do pucanja zbog niskih temperatura. Smanjivanje vlažnosti zidova glavni je preduvjet za sve daljnje konzervatorske radove i trajnu prezentaciju.
