Dokumentiranje

Kako je arheološko iskopavanje izrazito destruktivan način istraživanja prošlosti, arheolozi uvijek pokušavaju što preciznije dokumentirati sve što uoče tijekom istraživanja.

Za dokumentiranje tijeka arheoloških istraživanja koriste se tri osnovne vrste dokumentacije:

  • tekstualna dokumentacija
  • mjerna dokumentacija
  • fotografska dokumentacija

 

Tekstualna dokumentacija se sastoji od više vrsta unaprijed pripremljenih obrazaca u koje arheolozi popisuju i opisuju sve vrste uočenih stratigrafskih jedinica, prikupljene nalaze i uzorke, nacrtane tlocrte i presjeke te snimljene fotografije. Tu su sadržani svi podaci o vrsti uočenih stratigrafskih jedinica i njihovim značajkama, kao i vrsti i porijeklu prikupljenih nalaza i uzoraka.

Nalazi i uzorci se tijekom iskopavanja pohranjuju u zasebne vrećice, svaki s jedinstvenom oznakom i oznakom stratigrafske jedinice kojoj pripadaju. Na taj je način trajno sačuvan podatak o mjestu i kontekstu svakog nalaza. Podatke iz obrazaca arheolozi nadopunjuju terenskim dnevnikom u koji popisuju sudionike, opisuju tijek istraživanja i dnevni napredak, vremenske prilike i slično.

Arheolozi iskopavanje uvijek organiziraju u precizno definiranom prostoru kako bi mogli sustavno prikupljati podatke o trodimenzionalnom položaju svih arheoloških ostataka. Uobičajeni sustav za praćenje prostornog smještaja tijekom iskopavanja predstavlja kvadratna mreža. Postavljanjem mreže arheolozi iskopavanje organiziraju u pravilnim kvadratima koji im omogućuju jednostavno mjerenje položaja i dimenzija arheoloških ostataka u prostoru. Ta se mjerenja mogu pretvoriti crtež koji se donedavno iscrtavao rukom, najčešće na milimetarskom papiru.

U novije se vrijeme mjerenja izvode uz pomoć sofisticirane geodetske opreme. Zatim se dobiveni podaci uz pomoć računalnih programa pretvaraju u digitalni crtež. Jednako kao i raniji, rukom iscrtani crteži, prikazuju svaku uočenu stratigrafsku jedinicu u tlocrtu i u presjeku.

Fotoaparat je neizostavni alat na svim arheološkim iskopavanjima jer se fotografijom vizualna informacija može prenijeti bolje nego tekstom ili crtežom. Fotografije mogu biti snimljene okomito ili pod kutom, a svaka mora sadržavati mjerku i oznaku sjevera. Fotografija mora sadržavati i tekstualne podatke o snimljenim arheološkim ostacima koji se obično ispisuju kredom na malu ploču postavljenu uz ono što se fotografira. Na taj se način omogućuje povezivanje fotografije s tekstualnom i mjernom dokumentacijom. Danas se fotografija koristi i za izradu crteža, a omogućuje i trodimenzionalno dokumentiranje arheoloških ostataka, što predstavlja značajnu nadopunu postojećoj dokumentaciji arheoloških iskopavanja.

Donirajte!

Arheološkom muzeju u Zagrebu, stradalom u potresu 22. ožujka 2020. godine, potrebna je Vaša pomoć. Donirajte ovdje