Uvod u nazivlje

Složenost egipatskog nazivlja proizlazi iz činjenice da se u egiptologiji kombinira staroegipatsko, grčko, arapsko i ponekad i latinsko nazivlje za mjesta, hramove, građevine i vlastita imena. To pokazuje kako je povijest te zemlje iznimno slojevita, ali donekle i stvara konfuziju kod manje upućenih istraživača.

Principi razumijevanja naziva lokacija u Egiptu su:

1. Svaka lokacija ima današnji arapski naziv.
2. Svaka lokacija imala je i svoj naziv u faraonsko doba.
3. Većina lokacija stekla je i drugačija imena u vrijeme dominacije grčko-rimske civilizacije.
4. Stari nazivi (egipatski i grčko-latinski) različito su transliterirani (i različito se pišu) u raznim europskim jezicima)
5. Za neke lokacije uvriježeno se koristi jedan (primjerice grčki) naziv unatoč tome što postoje i ostali navedeni.

Prihvaćanjem uvriježenog nazivlja olakšava se razumijevanje, ali je dobro znati i ostale. Na primjer, dva velika kipa koji se prema grčkom nazivu Memnon nazivaju Memnonovim kolosima, u biti su kolosi Amenhotepa III. 

Riječ piramida dolazi iz grčkog jezika, a bilo bi prilično čudno kad bi netko bez objašnjenja počeo koristiti egipatski naziv mer. Neki nazivi otežavaju razumijevanje činjenica. Primjer: prema izvorima iz antičkih autora prvi vladar ujedinjenog Egipta bio je Menes (kroatizirano Men), no to ime nije otkriveno u egipatskim izvorima. Pretpostavlja se da je Menes mogao biti Narmer, no kad se govori o kronologiji jedni koriste ime Menes, a drugi Narmer iako nitko pouzdano ne zna jeli to jedna te ista osoba. Drugi primjer: mjesto ukapanja faraona Novog kraljevstva uvriježeno se naziva Dolina kraljeva, no lokacija na kojoj se nalazi naziva se Biblan el-Moluk.

Nazivlje u egiptologiji se s vremenom mijenja. Tako se umjesto grčkog imena faraona Amenophis koje je bio uvriježeno u početkom 20. stoljeća danas koristi Amenhotep, što je bliže egipatskom izvorniku. Isto tako, figurice od keramike, fajanse, kamena i drveta koje su se stavljale u grobnice prije su se nazivale šauabti, dok se danas nazivaju ušabti, jer se smatra da taj naziv dolazi od egiptske riječi ušeb - ''slušati'', ''pokoravati se''.

Pisanje egipatskog nazivlja u hrvatskom jeziku zaseban je problem. Budući da je mizeran i zastario opus prevedene literature o faraonskom egiptu koji u nas postoji, uglavnom nastao s engleskog jezika, prevoditelji su, valjda u strahu od uvođenja hrvatske transkripcije uglavnom zadržavali englesku. Tako su nastale riječi poput djed (amulet stupa) ili sesh (pisar). No izvornik nije engleski već egipatski, a hrvatski jezik ima zaseban znak za đ i š, pa je logično napisati đed i seš. Treba dodati i to da su iste egipatske riječi drugačije napisane u francuskoj i njemačkoj literaturi.

Konačno, u hrvatskom se poput drugih jezika primjenjuje i načelo poznatoga. Dakle, prihvatljivo je vlastita imena koja su općepoznata i odavno u uporabi u našem jeziku donekle kroatiziraju. To se u egiptologiji može primijeniti na pisanje naziva: Kairo, Giza, Sakara, Luksor, Asuan i slično.