U potresu stradalo 25 posuda iz najbrojnije i najznačajnije zbirke grčkih vaza u Hrvatskoj
Tijekom niza potresa 22. ožujka 2020. godine, u Arheološkom muzeju u Zagrebu oštećeno je 25 posuda iz najbrojnije i najznačajnije zbirke grčkih vaza u Hrvatskoj, od kojih su neke razlomljene u mnogo dijelova te će zahtijevati vrlo kompleksne konzervatorsko-restauratorske radove. Najveće oštećenje pretrpio je volutni krater, koji se ističe svojom veličinom, visinom od 70 centimetara i vrlo lijepo izvedenim ukrasima u tehnici crvenofiguralnog stila. Konzervatorsko-restauratorski laboratorij pregledao je volutni krater i ustanovio velika oštećenja. Predmet koji se razbio na 26 ulomaka je već ranije restauriran te su neki lomovi nastali na mjestima ranijih restauratorskih zahvata dok se u slučaju ostalih oštećenja radi o sasvim novim lomovima. Prema preliminarnim procjenama konzervatorsko-restauratorski zahvati trajat će dva mjeseca i bit će izvedeni u pet faza: čišćenje starog ljepila, ponovno sastavljanje i lijepljenje ulomaka, učvršćivanje gipsom zalijepljenih ulomaka kako bi se izbjegla potencijalna puknuća destruktivna za statiku posude, obrada gipsa i toniranje gipsa. U Arheološkom muzeju u Zagrebu čuva se najbrojnija i najznačajnija zbirka grčkih vaza u Hrvatskoj, s gotovo 1500 posuda, različitih oblika i stilova iz razdoblja od 8. do 3. st. pr. Kr. Najveći dio zbirke čine oslikane grčke vaze među kojima, uz nekoliko vrlo zanimljivih primjeraka geometrijskoga, orijentalizirajućega i crnofiguralnoga stila, najmnogobrojnije su vaze crvenofiguralna stila iz južnoitalskih radionica te primjerci tzv. gnathia stila. Podatci o podrijetlu i mjestu nalaza pojedinih vaza nisu poznati, osim činjenice da su većinom prikupljene na aukcijama te su za Muzej otkupljene iz privatnih zbirki u 19. i 20. stoljeću. Najreprezentativniji dio zbirke (134 posude), do potresa 22. ožujka 2020. godine, bio je izložen u Stalnom postavu Antičke zbirke na II. katu Arheološkog muzeja u Zagrebu. Izloženi predmeti dali su uvid u domete keramičarskog i slikarskog umijeća kroz više stoljeća, od posuda proizvedenih na tlu Grčke (geometrijskog, crnofiguralnog, crvenofiguralnog stila) do proizvoda južnoitalskih radionica 4. i 3. st. pr. Kr. (crvenofiguralni i gnathia stil). Predstavljeni su bili različiti oblici grčkih vaza, koje su osim za svakodnevnu uporabu (poglavito za držanje tekućina) korištene i za religijske obrede i sepulkralne (pogrebne) svrhe. Neki oblici služili su i za držanje mirisa te različitih kozmetičkih proizvoda. Vaze su izrađivane u specijaliziranim radionicama, a bile su djelo keramičara i slikara, od kojih su neki ostavili i svoje potpise. Nažalost, u potresu 22. ožujka 2020. godine oštećeno je 25 posuda. Ovdje bi posebno spomenuli najviše stradali predmet, volutni krater, koji se ističe svojom veličinom (visina 70 cm), ali i vrlo lijepo izvedenim ukrasima u tehnici crvenofiguralnog stila. Krater je naziv za posudu većih dimenzija, sa širokim otvorom i dvije drške, a koristio se za miješanje vina i vode na gozbama. Prema obliku drške, ovdje spomenuti krater naziva se „volutni“. Cijela vanjska površina posude je ukrašena: na obodu naizmjenično širokim crnim i bijelim trakama, ispod ruba motivom pasjeg skoka i meandrom, vijencem od mirte na vratu posude, a na ramenima je bršljanova vitica s listovima. U donjem dijelu posude široki je pojas s meandrom, a na prijelazu k nozi zrakasti motiv. Drške su ukrašene motivom pasjeg skoka, a na volutama reljefnim glavama Gorgone. Prostor ispod drški ispunjen je spletom palmeta, cvjetova, voluta i listova. Na jednoj strani posude prikazan je konjanik s ovalnim štitom u lijevoj ruci i spuštenom kacigom na kojoj se vijori velika perjanica, a na drugoj strani ratnik s kacigom, koji u lijevoj ruci drži plašt, okrugli štit i dva koplja, a desnom baca sulicu. Međuprostor je ispunjen lovorovim granama, palminim lišćem te rozetama. Kao i za ostale predmete iz Zbirke grčkih vaza, nije poznato točno mjesto i okolnosti nalaza ovog kratera, ali se prema stilu i načinu izrade može pretpostaviti da je nastao u jednoj od lukanijskih radionica (južna Italija) krajem 4. st. pr. Kr. Na temelju usporedbe sa sličnim predmetima iz drugih muzeja pretpostavlja se da je djelo slikara, za kojeg se ne zna točno ime, ali ga se u literaturi naziva slikar „Napulj 1959“ i uz njega se može povezati više stilski sličnih predmeta. |