Thesaurus Colapis fluminis - Blago rijeke Kupe Arheološka istraživanja Kupe kod Siska prije 1. svjetskog rata

plakati

Organizator: Arheološki muzej u Zagrebu

Mjesto održavanja: Zagreb

Vrijeme trajanja: 26.06.2012. - 02.09.2012.

Autori izložbe: Ivan Radman-Livaja i Vlatka Vukelić

Autor postava: Krunoslav Vlahović, Mrak Studio

Tehnička realizacija postava: tehnička služba AMZ-a

Opseg: 183 kataloške jedinice (više od 200 predmeta),  fotografije, plakati, multimedijalna prezentacija

Web: www.amz.hr

Vrsta: arheološka, povijesna

Korisnici: sve kategorije posjetitelja

Tema:

Antička Siscija bila je jedan od najvažnijih gradova rimske Panonije, a Rimljani su prilikom osnutka grada iskoristili  idealan smještaj prethistorijskog naselja na obalama rijeka Odre i Kupe. I novovjeki Sisak se razvio zahvaljujući mreži plovnih puteva, koje je revitalizirala Habsburška Monarhija. Brižno je razvijana strategija razvoja ovog najvažnijeg transportnog centra središnje Hrvatske, što je u konačnici rezultiralo i izgradnjom željezničke pruge Sisak-Zagreb-Zidani Most 1862. godine.

Plovni putevi tražili su redovito održavanje te je tako permanentno vršeno jaružanje (produbljivanje) korita rijeke Kupe, čime je omogućeno transportiranje roba s brodova na željezničke vagone u samom centru Siska. Izjaružani materijal najčešće se koristio za zatrpavanje mnogih gradskih jama, trgova ili dijela rimskog gradskog okopa koji je egzistirao do kraja 19. stoljeća unutar gradskog areala.

Nakon sredine 19. stoljeća, u razdoblju prožetom ilirskim idejama i stvaranjem nacionalnog identiteta, jača i interes za povijesnu baštinu, pa tako i za obradu sisačke arheološke građe, posebice one otkrivene tijekom jaružanja. Upravo je na taj način najveći broj starina iz rimske Siscije dospio u tadašnji zagrebački Narodni muzej, današnji Arheološki muzej, u kojem se spomenuti predmeti i danas čuvaju. Kod opetovanoga jaružanja Kupe vadilo se iz riječnoga korita mnoštvo pretpovijesnih, rimskih i srednjevjekovnih starina što je nagnalo upravu Narodnoga muzeja da se obrati nadležnim vlastima kako bi se omogućila službena nazočnost muzejskih djelatnika tijekom radova.

Nakon povoljnoga rješenja te molbe i izdašne državne novčane pripomoći moglo se u prosincu 1909., u ožujku i svibnju 1912., te u listopadu 1913. u koritu Kupe jaružati prvenstveno ili isključivo za arheološke potrebe. Jaružanje u svibnju 1912. je posebice značajno jer je urodilo neočekivanim i gotovo fantastičnim rezultatom,  odnosno pronalaskom više tisuća pretpovijesnih i rimskodobnih predmeta. Neosporno je da je značajan dio tih predmeta je u prošlosti bio znanstveno publiciran , pa i muzejski izlagan pojedinačno ili u manjim skupinama, prvenstveno s ciljem obrade i prezentacije pojedinih tema ili znanstvenih cjelina, poput primjerice numizmatike, brončane plastike, militarije, itd., no ideja ove izložbe jest kvalitativno i kvantitativno prezentirati pretpovijesne, antičke i srednjevjekovne predmete otkrivene tih godina u koritu Kupe u Sisku, s naglaskom upravo na 1912. godinu. Time bi se obilježila 100-ta obljetnica tih događaja te se prikazali, kako najljepši i najznačajniji primjerci, tako i široj javnosti još nepoznata muzejska građa, odnosno izbor nekoliko stotina od preko 9000 izjaružanih arheoloških artefakata.