Mala povijest AMZ-a

                 

Arheološki muzej u Zagrebu manifestacijom Mala povijest AMZ obilježava važne događaje, osobe ili predmete vezane uz dugogodišnju povijest muzeja.  

 

izložba Fotoalbum obitelji Vinski

Ksenija Gasparini-Vinski i Zdenko Vinski u braku su proveli četrdeset i devet godina. Kao istaknuti  znanstvenici, svatko u svojemu polju, oboje su svoj radni vijek proveli u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Manje je poznato da su supružnici Vinski cijenili i prakticirali amatersku umjetničku fotografiju. Njihova je ostavština danas pohranjena u Arhivu AMZ-a pod brojem 210. Uz brojne dokumente, koji ocrtavaju prvenstveno njihov stručni i znanstveni rad, nalaze se i privatne fotografije i foto oprema. Na fotografijama su ostali zabilježeni brojni djelići radne atmosfere i druženja na terenskim istraživanjima, na znanstvenim skupovima i u muzeju, ali i mnogi privatni trenuci nastali u obiteljskom okružju ovog poznatog i zaslužnog para arheologa koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti našeg muzeja.

 

izložba Duje Rendić-Miočević: Scire quod sciendum

E -pozivnica _D.R.M._Mala Povijest AMZ_web

 

 Saznajte što se događalo u Arheološkom muzeju za vrijeme ratne 1916. godine.


Moćno Austro-Ugarsko Carstvo našlo se u nestašici kovina -   s crkava i drugih zgrada skidali su se bakreni krovovi, uništavale su se orgulje, zvona su se razbijala i nosila u tvornice topova i municije, iz domova se odnosilo sve što je imalo u sebi bakra i kositra. Vrijeme rata znači četiri gotovo izgubljene godine za Arheološki muzej. Rad na terenu bio je nemoguć, sva putovanja morala su prestati. Muzejski zaposlenici bili su zaposleni spašavanjem predmeta kulturne vrijednosti, za sve drugo nije bilo vremena....

 

 

MIJAT SABLJAR

Mijat Sabljar – otac i tvorac  Narodnog muzeja u Zagrebu

(Dubica, 5. 5. 1790. – Zagreb, 21. 12. 1865.)

Današnji Arheološki muzej i Hrvatski prirodoslovni muzej izravni su nasljednici Narodnog muzeja, najstarije muzejske ustanove glavnoga grada, koja se od 1846. godine nalazila u prostorijama Narodnog doma u Opatičkoj 18. Kupovinu Narodnog doma za muzej smatramo početkom javnog i organiziranog, premda neinstitucionalnog djelovanja Narodnog muzeja, o čemu s velikim ushitom piše Ljudevit Vukotinović:

„…bit će to spomenik golem, trajući u daleku budućnost!“.

 

Banner _Sabljar _mala Povijest Amz

 

Mijat Sabljar, koji za se ništa ne radi, nego sve za korist domovine, za korist čovječanstva, utemeljitelj je i tvorac Narodnog muzeja, jer nema u Arheološkomu muzeju, Hrvatskom povijesnome muzeju i Hrvatskom prirodoslovnome muzeju niti jedne zbirke kojoj Sabljar nije bio osnivačem, ili barem najvećim darovateljem u njihovim počecima.Premda je već od mladosti gajio ljubav prema starinama, tek je u vrijeme vojne službe u Lici počeo sustavno sakupljati sve što je smatrao dužnim sačuvati od nestanka i propasti. Sabljar je umirovljen 1840. godine, nakon bogate vojničke karijere, kao počasni major. Upravo to stanje „mira“  omogućilo mu je da se u potpunosti posveti svom radu na bilježenju i sakupljanju predmeta za muzej. Vođen snažnim domoljubljem dolazi u Zagreb kako bi u središtu sudjelovao preporodnim zbivanjima. Našao je velikog prijatelja u Dragutinu Rakovcu, prvom upravitelju muzeja, te se posvetio popisivanju zbirki muzeja, posebno numizmatičke, koja se u to vrijeme nalazila u Ilirskoj čitaonici. Sabljar, toliko navikao na vječito kretanje i putovanja po domovini, nije se dugo zadržao u Zagrebu. Vraća se tek u travnju 1850. godine kada ga je Bansko vijeće  angažiralo, da s plaćom od 2 forinte na dan, uredi i popiše sve zbirke smještene u Narodnom domu. Sabljar napušta Muzej krajem 1855. godine zbog neslaganja s Ljudevitom Vukotinovićem, novim upravitelja Narodnog muzeja, te se posvećuje radu Družtva za jugoslavensku poviestnicu i starine i arheološkom istraživanju Siska, koje je do tada počivalo na  inicijativama pojedinaca i tradicijskoj usmenoj predaji o mogućim nalazištima.

Mijat Sabljar vraća se u Muzej  u travnju 1862. kada je, iako ga je životna snaga pomalo napuštala, zaslužno postavljen čuvarom Narodnog muzeja. Vrlo slabog zdravlja, nastavlja marljivo bilježiti i popisivati muzejske predmete. Kad god bi doznao za neku starinu ili važan predmet za našu povijest, odmah bi pisao vlasniku da ga odstupi Narodnom muzeju. Tim načinom stekao je ime izvan granica domovine, a kod kuće probudio je svijest i volju kod mnogih koji prije za muzej nisu niti znali. Mijat Sabljar umroje 21. prosinca 1865. godine. Nadali su se njegovi suvremenici da će književnici i narodnjaci „…nakititi crnu zemlju u kojoj leži tijelo Mije Sabljara, jer svima je ostavio lijepu baštinu ljubavi i neumornosti za napredak domovine, za koju zaslužuje da ga i potomci znaju.“ U jesen 1885. godine, niti dvadeset godina kasnije, kosti hrvatskih  preporoditelja sa starih zagrebačkih groblja prenesene su na Mirogoj, a kosti Mijata Sabljara ostale su zaboravljene. Sjećanje na starog majora, oca zagrebačkih muzeja, tada je postala privilegija  tek nekolicine. Dragutin Hirc 1900. godine s tugom piše: 

„A danas? Danas ostao je taj muž bez groba i križa. Drač i korov pokriše ono tlo, pod kojim leže trudne i izmučene kosti Mijata Sabljara!“  

 

 

 

OMER MUJADŽIĆ

Mala povijest AMZ‬-a predstavlja akademskog slikara Omera Mujadžića kao arheološkog crtača. Zaposlen u Arheološko-historičkom narodnom muzeju, od 1927. do 1931. godine, Mujadžić je ostavio prepoznatljiv trag na crtežima arheološkog materijala s lokaliteta Novi Banovci i Vlaško polje, koji se čuvaju u muzeju, a ovom prilikom su, jednim manjim dijelom izloženi. Za vrijeme svog boravka u muzeju naslikao je i dva ulja na platnu - portrete Josipa Brunšmida i Viktora Hoffilera, koji se danas čuvaju u takozvanoj svečanoj sobi na 1. katu, te litografiju s Brunšmidovim portretom, izrađen za njegovu spomenicu 1928./29.

Banner _Mujadzic _mala Povijest Amz