Otok Mljet, pličina sv. Pavao - brodolom s teretom izničke keramike

Izložba prikazuje rezultate istraživanja jedinstvenog brodoloma na Sredozemlju na pličini sveti Pavao na južnoj strani otoka Mljeta datiranog u 16. stoljeće.

Otok Mljet sa svojim prirodnim i kulturnim specifičnostima iznimno je zanimljivo područje koje se oduvijek nalazilo na plovnom putu koji povezuje glavne luke Istoka i Zapada. Nekoliko dobro zaštićenih uvala sa sjeverne strane otoka pružalo je odličnu zaštitu pomorcima i brodovima koji su se uspjeli skloniti od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Brodove koji nisu uspjeli pronaći sigurnu luku, danas pronalazimo u dubinama oko Mljeta. Takav je i novovjekovni brodolom iz 16. stoljeća, pronađen na južnoj strani otoka, na pličini Sveti Pavao.

Novovjekovni brodolom iz 16. stoljeća, pronađen na južnoj strani otoka, na pličini Sveti Pavao otkriven je 2006. godine, a od 2007. godine do danas traju arheološka istraživanja koja vode djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda. Zbog složenosti istraživanja, dimenzija i dubine nalazišta te različitosti nalaza, ostvarena je suradnja sa Sveučilištem Ca’ Foscari iz Venecije. Karakteristike gradnje broda, ali i oznake na topovima upućivale su na mletačko podrijetlo, no ono što se osobito razlikovalo od svih ranije pronađenih brodoloma u Jadranu je njegov teret. Riječ je o osmanskom keramičkom posuđu koje se proizvodilo od 15. do 17. stoljeća u gradu Izniku. Svaki sultan imao je majstora koji je upravljao keramičarskim radionicama, stvarajući posebne ornamente s motivima iz Kurana te životinjskim i cvjetnim motivima. Velika ekspanzija izničke keramike dogodila se u vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog.

Zbog ustanovljenih pet razvojnih faza izničke keramike promijenjena je dosadašnja teorija prema kojoj se s novim sultanom prestao koristiti prijašnji stilski izričaj, pa se danas pretpostavlja da se pojedini stil ukrašavanja koristio dok god je za njega postojao interes. Kupci ove keramike bili su većinom imućni Europljani željni „egzotičnih“ predmeta s istoka. U svjetskim muzejima i privatnim zbirkama danas postoji svega tri tisuće primjeraka izničkog posuđa.

U kožnatoj vrećici pronađen je osmanski srebrni novac (akče), koji je vjerojatno pripadao  kapetanu. Te akče kovane su u vrijeme vladavine četvorice sultana. Naime, svaki sultan kovao je svoj novac, a akče prijašnjih sultana bile su zabranjene. Međutim, većina europskih trgovaca nije poznavala pismo osmanskog carstva, pa tako ni natpise na novcu, stoga su akče prijašnjih sultana bile u optjecaju u trgovini s europskim trgovcima. Za datiranje brodoloma na pličini Svetog Pavla najvažnije su akče sultana Murata III., kovane od 1574. do 1595. godine. Zahvaljujući pronalasku brodskog zvona i akči sultana Murata III., te uzimajući u obzir dvadesetogodišnji vijek trajanja trgovačkih brodova tijekom 16. stoljeća, možemo pretpostaviti da je nađeni brod doživio nesretnu sudbinu oko 1585. godine.

Rezultati istraživanja ovog jedinstvenog brodoloma na Sredozemlju predstavljeni su u knjizi Sveti Pavao Shipwreck (Oxford, 2014.) te na izložbi Iznik – osmanska keramika iz dubine Jadrana postavljenoj 2015. godine u zagrebačkom Muzeju Mimara te 2016. godine u Dubrovačkim muzejima u Dubrovniku. Značenje ovih nalaza prepoznato je diljem Europe pa je dio pronađenog posuđa bio izložen u sklopu drugih izložbi u Parizu, Marseju i Trstu.

 

 

Impressum izložbe:

 

Autor izložbe: Igor Miholjek

Organizatori: Hrvatski restauratorski zavod, NP Mljet

Tehnička realizacija: Ivan Troha, Vesna Zmaić, Igor Miholjek

Koordinator izložbe: Hana Ivezić

SPONZOR MUZEJA

Test sponzor